prof. dr. sc. NENAD TURK


Riječ dekana povodom 97. obljetnice Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

 

Magnifice Domine Rector Universitatis Zagrabiensis, Domini Prorector Miljenko Šimpraga et Tonći Lazibat, Reverendissimi Domini, Honorabiles, carissimi studiosi!

Iznimno mi je zadovoljstvo i čast da Vas danas mogu pozdraviti i zaželjeti vam dobrodošlicu na svečanu sjednicu Fakultetskoga vijeća kojom obilježavamo 97. godišnjicu postojanja Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na samome početku mojega obraćanja želim posebno pozdraviti Vas, gospodine Rektore Sveučilišta u Zagrebu i Vaše prorektore, i zahvaliti vam na dosadašnjoj podršci te vam obećati da će Veterinarski fakultet i njegovi djelatnici, kao i do sada, usko surađivati sa Sveučilištem u svim segmentima njegova djelovanja.

Poštovani uzvanici i gosti, kolegice i kolege,

želim vas ukratko podsjetiti da je prije 97 godina, točnije 13. studenoga 1919. godine održano prvo predavanje na Visokoj veterinarskoj školi u Zagrebu, koja je samo pet godina kasnije preimenovana u Veterinarski fakultet te se otada veterinarska struka i znanost  predaju u kontinuitetu do današnjih dana, na ponos i čast svih naših nastavnika i studenata. Slobodno možemo ustvrditi da su prije 97 godina postavljeni čvrsti temelji jedne, i do danas jedine, visokoškolske ustanove koja predstavlja stožerni stup obrazovanja doktora veterinarske medicine u Republici Hrvatskoj.

Kakva nam je trenutačna pozicija i što smo sve postigli u proteklom vremenu predstavit ćemo u Ljetopisu koji je pred vama, a meni ćete kao novome dekanu dopustiti da vam se obratim s nekoliko prigodnih misli.

Danas kada slavimo 97 godina postojanja osjećam posebnu čast, ali i odgovornost pred svima vama da u ovom svečanom trenutku pogledam unatrag i odam počast svim dosadašnjim časnim dekanima, ali i brojnim generacijama profesora, djelatnika i studenata, i da im iskreno zahvalim za svako dobro koje su utkali u povijest naše časne i ponosne institucije. Biti nastavnikom ili studentom na Veterinarskom fakultetu u svakom je razdoblju bilo čast i privilegij, a tako je i danas. Smatram, stoga, da je naš trajni cilj s jedne strane otimati povijesnu baštinu zaboravu, ali istodobno gledati i u budućnost – u iskušenja i zadaće koje nam novo vrijeme donosi. Kako bismo bili dostojnim dijelom tih procesa, od svih se nas očekuje da u skladu sa svojom savješću budemo odgovorni, i u pogledu sagledavanja prošlosti i, još više, u pogledu planiranja budućnosti, pritom uvažavajući i njegujući tradiciju i specifičnosti našega fakulteta. Presudno je i imperativno kontinuirano se isticati kvalitetom nastavnog i istraživačkog rada, kao i dosljednim promicanjem akademskih vrijednosti kao što su poštenje, pravednost, poštovanje, povjerenje i pružanje jednake mogućnosti za sve. Veterinarski fakultet i svi njegovi djelatnici moraju biti i neizostavan čimbenik u artikuliranju značenja uloge koju obrazovanje, razvoj kreativnosti, ali i etičko djelovanje i formiranje mladih ljudi imaju u razvoju društva, ali i u podizanju civilizacijskog okvira jednoga naroda.

Poštovane kolegice i kolege, u proteklih smo desetak godina mnogo učinili na podizanju infrastrukture Fakulteta, unaprijedili smo nastavu i znanstvenoistraživački i stručni rad. Postigli smo mnogo u približavanju najvišim europskim standardima. No, ono gdje vidim napredak u budućnosti jest rad na nama samima, jer dobru instituciju čine prije svega ljudi i kvaliteta njihovih odnosa. Želim da ljudskost i zajedništvo budu vrline kojima ćemo se dičiti i koje će pridonijeti još boljim rezultatima i prepoznatljivosti Veterinarskoga fakulteta u budućnosti.

Pritom svima nama želim postaviti krucijalno pitanje, jesmo li svi spremni dati Fakultetu barem približno onoliko koliko je on dao i daje nama? Ne smijemo zaboraviti da je naša uloga i odanost Fakultetu ustvari naše poštovanje i ljubav kojom se odnosimo prema njemu. Poštovati i ljubiti svoj fakultet znači njegovati međusobno poštovanje i toleranciju među kolegama nastavnicima, djelatnicima Fakulteta, ali i prema Fakultetu samom što dosad, složit ćete se, nije uvijek bio slučaj. Ni kao nastavnici ni kao studenti ne bismo se smjeli izdizati jedni iznad drugih, već poštovati rad i dostojanstvo kolega, bez obzira na razlike koje postoje među nama. Ne zaboravimo na staru izreku koja kaže da „oni koji se uzdižu iznad drugih često imaju manje duše od onih koje s visine gledaju“. Držim da moramo više raditi na zajedništvu, a ne otuđivati se jedni od drugih povlačeći se unutar zidova vlastitih zavoda i klinika. Nužno je poštovati i sustav, kakav god nesavršen on bio, i truditi se u okviru svojih mogućnosti trajno ga poboljšavati. Mlađim kolegama treba pomagati da čim prije sazriju i stasaju kao dobri nastavnici, ne otežavajući im taj put, već osvjetljujući ga, a mladi kolege moraju pritom poštovati i uvažavati iskustvo i mudrost starijih. Dojma sam da u brzini kojom živimo i količini mijena kojima svjedočimo polako zaboravljamo na temeljne vrijednosti ljudskoga postojanja. Želimo li osigurati napredak i razvoj Fakulteta, moramo osigurati da svaki egocentrizam zamijenimo altruizmom.

Cijenjene kolegice i kolege, privilegirani smo da odgajamo nove naraštaje studenata veterinarske medicine. Iskoristimo maksimalno taj privilegij i prenesimo našim studentima najviše od našega znanja i iskustva, budimo svjesni svojih kvaliteta kako bismo znali što možemo dati drugima, i pritom budimo ponosni na naše zanimanje, bez obzira na krizu njegova vrednovanja u društvu. Mi smo ti koji stvaramo doktore veterinarske medicine, mlade ljude koji će brinuti o zdravlju životinja, mlade ljude koji će brinuti o sigurnosti hrane koju jedemo, mlade ljude koji će biti prva karika u zaštiti zdravlja ljudi i koji će to jasno znati artikulirati i, konačno, mlade ljude bez kojih ovo društvo ne može.

Drage studentice i studenti, vašu pak odgovornost prema Fakultetu vidim u savjesnom i predanom učenju i stjecanju znanja. Ali ne tako da koristite prečace, već da studirate u pravom smislu riječi. Naravno da postoji ambivalencija u društvu, da poneki od vas smatraju da im u ovim okolnostima neka znanja nisu potrebna. Svakodnevica vas uči da postoje sasvim normalni načini uspjeha i bez znanja, a katkad svjedočite tomu da nema uzročne povezanosti između znanja i uspjeha. No, ono što vas mi želimo i moramo naučiti jest da samo predan i ustrajan rad vodi prema uspostavi kritičkog mišljenja, stjecanju samopouzdanja i uvažavanju vas kao budućih stručnjaka. Generacije su danas jednako inteligentne kao i prije trideset i više godina, kvantum inteligencije je isti, a vrijeme je pokazalo da dobre ne može ništa uništiti. Oni koji rade i koji mogu naučiti misliti neće imati problem. Uđete li u bit veterinarske medicine tijekom studija, onda nećete biti zakinuti u životu, moći ćete razumjeti, moći ćete misliti i nećete na kraju postati ovisni o drugima. Morate naučiti misliti, a mi smo tu da vam pomognemo u tome!

I na kraju, poštovane kolegice i kolege, dragi prijatelji, želim konstatirati da je pred nama dug, ali i lijep put u kojemu ćemo se sigurno i kao pojedinci i kao akademska zajednica mijenjati i postati makar za nijansu bolji. Poštovanje, povjerenje i tolerancija temeljne su vrline na kojima moramo ustrajati i koje će, siguran sam, donijeti dodanu vrijednost svakome pojedincu, našem najdražem Veterinarskom fakultetu, ali i čitavoj akademskoj zajednici u cjelini. Sretno nam bilo na tom putu!

 

 

 

Print Friendly