|
Klamidioza
ptica i sisavaca
Glavni istraživač:
prof. dr. sc. Željko Župančić
Istraživači
Bolesti
uzrokovane klamidijama raširene su u cijelom
svijetu, o čemu svjedoče brojni podaci iz literature.
U mnogim zemljama incidencija ove bolesti je
u porastu i predstavlja sve ozbiljniju prijetnju
javnom zdravstvu. Klamidioza je zoonoza od koje
obolijeva 130 vrsta ptica, brojni domaći i divlji
sisavci, te čovjek (Vanrompay i sur., 1995).
Oboljenja sisavaca, koja smo do danas pripisivali
bakteriji Chlamydia psittaci, su vrlo
različita, većinom sporadična i etiološki prikrivena.
Novom taksonomskom klasifikacijom iz godine
2000. bakterija C. psittaci mijenja ime
u Chlamydophila psittaci i zajedno s
još četiri vrste C. pecorum, C. pneumoniae,
C. abortus i C. caviae pripada novom rodu
Chlamydophila (Everett
i sur., 1999). Sve vrste ovoga roda
značajne su u veterinarskoj praksi budući uzrokuju
klamidiozu (klamidofilozu) u velikog broja različitih
vrsta domaćih životinja. U istraživačkom razdoblju
od godine 1996. do 2000. uveli smo serološke
dijagnostičke postupke za dokaz klamidija sa
standardima i normativima Međunarodnog ureda
za epizootije (OIE,
1996). Današnje spoznaje o klamidiozi u domaćih
preživača i ptica u nas, temelje se uglavnom
na seroepidemiološkim podacima. Iz toga razloga
istražujemo, uvodimo i preporučamo potrebite
molekularne metode, koje otkrivaju razlike u
građi nukleinskih kiselina, specifične za pojedine
vrste klamidija dokazane u posljednjih nekoliko
godina.

Dosadašnja
istraživanja u okviru znanstveno-istraživačkog
projekta rezultirala su podacima o: (1) preliminarnoj
epizootiološkoj situaciji glede proširenosti
klamidioze u domaćihpreživača (goveda, ovaca
i koza) i ptica u nas, (2) o boljem razumijevanju
humoralnog imunosnog mehanizmima relevantnog
za razumijevanje odgovora inficiranih domaćih
preživača (goveda, ovaca i koza) na stimulaciju
antigenima bakterije Chlamydia sp., te
mogućim razlikama u nalazu razine specifičnih
protutijela između latentno, akutno ili kronično
oboljelih životinja, (3) identificiranju i lociranju
inficiranih uzgoja na području Hrvatske, (4)
boljem razumijevanju glede kliničke raznolikosti
očitovanja klamidioze u domaćih preživača, (5)
pregledu posljedičnih gospodarskih šteta u proizvodnji
i reprodukciji u uzgojima s inficiranim i oboljelim
životinjama, (6) patogenezi i izravnom dokazivanju
prisutnosti uzročnika klamidioze u uzorcima
tkiva domaćih preživača i ptica što je omogućilo
njihovu praktičnu primjenu u dijagnostici klamidioze,
(7) izvođenju seroloških postupaka za dokazivanje
specifičnih protutijela (RVK, ELISA i IIF) ili
antigena uzročnika klamidioze (DIF i EIA) i
vrednovanju njihove pouzdanosti te usporedivosti
dobivenih rezultata s nalazima patoanatomske
i patohistološke pretrage, (8) specifičnosti,
osjetljivosti i reproducibilnosti uporabljenih
seroloških postupaka, te odabiru najpogodnijeg
postupka za dijagnostiku klamidioze.
ISTRAŽIVAČI
|