Primjena makromolekula tkiva Eisenia foetida u biomedicini

Primjena makromolekula tkiva Eisenia foetida u biomedicini izučava biološka svojstva makromolekularne smjese G-90. G-90 je makromolekularna smjesa glikolipoproteinskih osobina dobivena iz tkivnog homogenata gujavica (Eisenia foetida) (patent P920481A/HR). Smjesa ispoljava biološke osobine koje ukazuju na brojne interakcije sa biološkim materijalom vrsta na višem evolucijskom stupnju. To su serumi, eritrociti te kulture zdravih i tumorskih stanica sisavaca i ptica. Pripravak ima naglašene lektinske osobine. Ovisno o koncentraciji djeluju kao aglutinin, hemaglutinin, mitogen, fibrinolitik, antikoagulant i surađuje u prijenosu staničnog signala. Jedan dio struktura iz G-90, koje su odgovorne za navedene aktivnosti, su izolirane te kemijski i biološki determinirane. Te strukture su čimbenici rasta inzulinske natporodice, adhezini – integrini imunoglobulinske natporodice, i serinske proteaze tripsinskog koda sa svojstvom fibrinolitika i antikoagulansa. Istraživanjima na ovom projektu utvrđeno je da G-90 nanogramskim i mikrogramskim koncentracijama potiče proliferaciju ovisno o vrsti stanica u kulturi. Također, u nanogramskim koncentracijama štiti stanice od štetnih djelovanja oksidansa te im reverzibilno vrača proliferacijsku aktivnost. G-90 ima u nanogramskim i mikrogramskim koncentracijama jaku antibakterijsku aktivnost “in vitro” i “in vivo”. G-90 nije toksičan u primjeni terapeutskih koncentracija, niti izaziva alergijske reakcije. Utvrđeno da nije ni mutagen ni kancerogen. G-90 stimulira stanični imunološki sustav. G-90 kao fibrinolitik i antikoagulans može aktivno pomoći u održavanju homeostaze. Navedene činjenice i uz pomoć literaturnih podataka o regeneracijskoj snazi gujavica, upućuju na ideju da G-90 sadrži baš one strukture i ima one osobine koje su potrebne u procesu regeneracije tkiva “in vivo” što znači i zacjeljivanja rana. Naime, G-90 sa čimbenicima rasta koje posjeduje i onima čiju sintezu u tkivu stimulira stimulira, utječe na brže i kvalitetnije zacjeljivanje rana. U usporedbi s fiziološkim procesom zacjeljivanja rana, G-90 u nanogramskim koncentracijama u ranama potiče: 25 % jaču proliferaciju epitelnih stanica i fibroblasta; 7 dana raniju potpunu epitelizaciju rana; 4 dana raniju diferencijaciju fibroblasta u miofibroblaste. Istraživanja ovog projektu su primjenjiva u domeni preventive, terapije i dijagnostike u humanoj i veterinarskoj medicini: G-90 kao smjesa biološko aktivnih makromolekula, izvorno prirodnog porijekla, u preventivi utječe na održavanje stabilnosti homeostaze različitih specijesa. Pri tome je značajna činjenica da je osnovni biološki materijal (gujavice) lako i jeftino dostupan, te je razrađena tehnologija pripreme G-90 i sastavnih biološko aktivnim makromolekula (patent P920481A/HR). U terapiji kožnih ozlijeda, G-90 lokalno primjenjen potiče brže i kvalitetnije zacjeljivanje rana, pri čemu ne djeluje toksično niti izaziva alergijske reakcije. G-90 svojom bakteriostatičnosti umanjuje potrebu primjene antibiotika, a antioksidacijskom aktivnošću i tumorostatičnošću osigurava normalni tok proliferacije novostvorenog tkiva. G-90 kao prirodni antikoagulans i fibrinolitik, otvara mogućnost prirodnog liječenja pacijenata oboljelih od trombolitičkih oboljenja. U prosuđivanju i dijagnosticiranju malignosti, u diferencijalno dijagnostičkom postupku–euglobulinski test-G-90 je značajan dodatni dijagnostički parametar. G-90 u ovom testu uvećava razliku u vremenu lize fibrinskih ugrušaka kod bolesnika sa karcinomima u odnosu na lizu ugrušaka zdravih osoba i to za 70 posto. Značajna je činjenica da je visina fibrinolitičke aktivnosti G-90, mjerena euglobulinskim testom ovisna o lokaciji primarnog tumora. Rezultati ovih istraživanja potvrđuju da je G-90 smjesa makromolekula koja se kao cjelina može visoko biomedicinski vrednovati, te je u pripremi i prijava drugog patenta: G-90 u domeni preventive, terapije i dijagnostike u humanoj i veterinarskoj  medicini. Rezultati istraživanja na ovom projektu objavljena su u 6 časopisa sa međunarodnom recenzijom (CC) i u jednom sa domaćom recenzijom, te priopćenjima na 5 domaćih i stranih kongresa. Iz problematike ovog rada obranjena su tri magistarska i jedan doktorski rad.