|
Laboratorij,
odnosno laboratorijska dijagnostika značajno se
razvila posljednjih je 20 – 30 godina, kako u
pogledu razvoja novih, sofisticiranih aparata
koji se koriste u modernim medicinsko –
biokemijskim laboratorijima, ali isto tako i
novih laboratorijskih metoda. Laboratorijska
dijagnostika u veterinarskoj medicini također se
razvila, prateći u mnogim segmentima humane
laboratorije, primjenom biokemijskih i
hematoloških analizatora, kao i analizatora koji
se koriste uz pacijenta. Potrebe za pouzdanim
laboratorijem (biokemijskim, hematološkim,
citološkim) odnosno primjenom pouzdanih
laboratorijskih testova – u cilju postavljanja
točne, brze dijagnoze, za praćenje progresije
bolesti ili odgovora na terapiju i za praćenje
prisutnosti temeljnih bolesti u prividno zdravih
životinja – osjetili su i sami kolege
veterinari. Dakle, nove, moderne veterinarske
ambulante gotovo su nezamislive bez osnovnih
aparata na temelju kojih će se dobiti uvid u
stanje pojedinih organa, odnosno organskih
sustava. Broj pretraga u kliničkim
laboratorijima posljednjih se godina neprekidno
povećava, a istovremeno se uvode nove pretrage,
dok se stare pretrage rijetko ukidaju.
Počeci kliničke laboratorijske dijagnostike na
Veterinarskom fakultetu vuku korijene još od
daleke 1952. godine kada je u sklopu Klinike za
unutrašnje bolesti zaslugom prof. dr. sc.
Aleksandra Sutlića osnovan Hematološki
laboratorij, koji je kao jezgra budućeg
Kliničkog laboratorija, već od svog osnutka
služio potrebama i drugih klinika Veterinarskog
fakulteta. Usprkos veoma skromnim mogućnostima
za znanstveni rad, profesor Sutlić, koji je imao
veliku medicinsku erudaciju, prvi primjenjuje
suvremene laboratorijske metode, pomoću kojih je
istražio fiziološku i patološku funkciju bubrega
pasa, konja, goveda i svinja. Vodstvo nad
Hematološkim laboratorijem povjereno je
asistentici i kasnije naslovnom docentu,
doktorici Pavici Sič-Bauer, koja je u cilju
usavršavanja u kliničkoj hematologiji i
citologiji duže vrijeme boravila na Internoj
klinici Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a
kasnije i u odgovarajućim ustanovama u
Njemačkoj. Pod njenim vodstvom laboratorij se iz
prvobitno skromnih okvira postepeno razvio u
dobro organiziran veterinarsko-hematološki
centar, u ono vrijeme jedini te vrste u zemlji.
Obim stručnog, a kasnije i znanstvenog rada
laboratorija prešao je okvire hematologije,
zahvativši i u područje kliničke citološke
dijagnostike. Važnost kliničkih laboratorijskih
pretraga zamijećena je vrlo rano tako da je
svaki student za svog boravka na klinici morao
izraditi najmanje jednu kompletnu pretragu krvi,
pretragu mokraće (fizikalnu, kemijsku i
mikroskopsku) i standardnu pretragu buragova
sadržaja.
Dolaskom fakulteta na današnje prostore Klinički
laboratorij Klinike za unutarnje bolesti (Slika
1. Na tlocrtu Veterinarskog fakulteta
laboratorij označen brojem 8) smješten je u
podrumske prostorije zelene (kliničke) zgrade u
kojima se i danas nalazi. Ulaz u laboratorij
moguć je iz smjera upravne zgrade fakulteta
(ulaz na Kliniku za porodništvo), odnosno kroz
kliničko dvorište.
Klinički laboratorij Klinike za unutarnje
bolesti razvio je svoju djelatnost u različitim
segmentima kliničke laboratorijske dijagnostike.
Napretkom medicine i kemije, otvorena je
mogućnost kliničaru da se koristi cijelim nizom
biokemijskih podataka za proučavanje i
dijagnostiku raznih bolesti. Šireći svoju
djelatnost i povećavajući iz dana u dan broj
obavljenih analiza te pružajući svoje usluge
svim klinikama, ali i zavodima za različite
pokuse, klinički laboratorij Klinike za
unutarnje bolesti promjenio je ime u Centralni
klinički laboratorij čime se naglašava njegova
centralna uloga u kliničkoj laboratorijskoj
dijagnostici. Centralni klinički laboratorij
širi dalje svoju djelatnost i izvan našeg
fakulteta pa tako surađuje sa veterinarskim
ambulantama u gradu, ambulantama koje su
udaljenije od Zagreba, ali i sa drugim
privrednim subjektima, kliničkim bolnicama te
znanstvenim institucijama. |