|
Kataraktu definiramo kao fokalno ili difuzno zamućenje leće. To se stanje odnosi na skupinu bolesti leće različitog vremena nastanka, brzine i opsega progresije, kliničke slike i etiologije. Klinička slika zamućenja je tipična, no moramo je lučiti od nuklearne skleroze, a očigledna je razlika ta, da je kod nuklearne (lentikularne ili senilne) skleroze jasno razlučiva granica jezgre leće, to je stanje uvijek bilateralno, pozadina oka je vidljiva, i, klinički vrlo važno, ona ne uzrokuje gubitak vida. |
 |
Klasifikacija katarakte po stadijima razvoja najčešći je i najkorisniji način klasifikacije, pa tako kataraktu možemo podijeliti na :
- Incipijentnu (rani stadij zamućenja, vid nije zahvaćen, teško razlučivo od nuklearne skleroze)
- Nezrelu (zamućenje je jače, no, još uvijek nepotpuno, pozadina oka vidljiva, tapetalni refleks vidljiv, deficit vida primjetan, ukoliko je stanje obostrano)
- Zrelu (zamućenje je potpuno, pozadina oka nije vidljiva, životinja je slijepa, ukoliko je stanje obostrano)
- Prezrelu (počinje proteoliza, posljedični uveitis, a stoga što se jezgra razgrađuje poslije korteksa, ona se može spustiti na dno leće, čineći tako Morgagnianovu kataraktu)
Znakovi uveitisa kao posljedice katarakte su cilijarna injekcija, hipotonija, fotofobija i i mioza.
Katarakta je kirurška bolest, što znači da ne treba polagati veliku nadu u medikamentozno liječenje, već je najučinkovitija terapija ekstrakcija leće. |
Kirurška terapija
Ekstrakcija leće u kućnih ljubimaca obavlja se, preporučljivo na dva načina, a to su:
1. FAKOEMULZIFIKACIJA - ultrazvučno usitnjavanje, te ispiranje i aspiracija leće.
2. Ekstrakapsularna ekstrakcija – uklanjanje prednje kapsule, te korteksa i jezgre leće; stražnja kapsula ostaje nedirnuta.
|
|
