Utemeljenje veterinarskog učilišta u Zagrebu

povijest_fakulteta_procelje_malo

Zgrada Veterinarskog fakulteta

Put do osnutka Veterinarskog fakulteta u Zagrebu bio je vrlo dug i mukotrpan. Začeci osnutka Veterinarske škole potječu iz vremena kada je Hrvatska bila u političkom smislu razjedinjena, odnosno u vrijeme kada se hrvatske zemlje nalaze pod raznim upravama.

Istra kao austrijska krunovina, Dalmacija pod austrijskom upravom kao tzv. Kraljevina Dalmacija, dok su Hrvatska i Slavonija bile podijeljene na dva područja: civilnu Hrvatsku pod vlašću Sabora za Kraljevinu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju i Vojnu Krajinu koja je do godine 1882. obuhvaćala gotovo trećinu hrvatsko-slavonskog područja uz tursku granicu. Istodobno, Međimurje je bilo pod direktnom upravom Ugarske (Mađarske). U takvim okolnostima osniva se godine 1841. Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo koje već godine 1844. pokreće pitanje osnutka veterinarskog učilišta u Zagrebu. Sličan pokušaj učinila je godine 1850. prva opća skupština liječnika Hrvatske i Slavonije u Zagrebu koja je predložila osnivanje teoretskog i praktičnog učilišta za veterinare. Godine 1856. podnio je magistrat zemaljskog glavnog grada Zagreba molbu namjesništvu u Zagrebu u kojoj traži utemeljenje veterinarskog učilišta i veterinarske bolnice u Zagrebu. Molba magistrata tada je podnijeta na poziv ministarstva u Beču. Na isti poziv podnijele su i pojedine županije izvještaje o potrebi podizanja ve1terinarske škole i veterinarskih bolnica. Međutim, sva ta traženja nisu rezultirala pozitivnim odgovorom.

Klinike Veterinarskog fakulteta - stražnja strana

Klinike Veterinarskog fakulteta – stražnja strana

Nakon pada apsolutizma Hrvatski je sabor 28. 9. 1861. donio članak C II “O oživljenju jugoslavenskog sveučilišta u Zagrebu i trošku za nj”. Tim člankom određeno je preustrojstvo “pravoslovne akademije u potpuni fakultet osnutkom još tri profesure za pravnički i tri za filozofski fakultet”, kao i uređenje “primaljskog i veterinarskog zavoda”. Dvorska kancelarija nije u cijelosti odobrila ovaj saborski zaključak pa je tako izostalo osnivanje primaljskog i veterinarskog zavoda. Tek na ponovno traženje sabora, kralj je 8. 4. 1869. sankcionirao “Zakonski članak o utemeljenju sveučilišta u glavnom zemaljskom gradu Zagrebu”. Sveučilište se trebalo sastojati od teološkog, filozofskog, pravnog i medicinskog fakulteta. U članku 3. tog Zakona točka d) glasi: “da se od fakulteta liječničkog za sada imadu oživotvoriti učiteljske stolice za primaljstvo i veterinarstvo”.

Međutim i ovaj zakonski članak nije proveden odmah i u cijelosti u djelo. Kada je godine 1874. napokon otvoreno Sveučilište u Zagrebu, otvorena su samo tri fakulteta, i to teološki, filozofski i pravni, a medicinski fakultet, u čijem se sklopu trebalo organizirati učilište za veterinarstvo, nije otvoren dok se ne riješi njegovo ustrojstvo i financiranje.

Kada je Akademijski senat Sveučilišta u Zagrebu uputio 11. 5. 1888. Hrvatskom saboru podnesak da se na Sveučilištu osnuje medicinski fakultet, u opširnom obrazloženju te predstavke tražio je da se na tom fakultetu podigne “Zavod za životinjske zarazne bolesti i veterinarstvo”, iz čega se vidi da je postojala tendencija da se veterinarstvo poveže s medicinskom nastavom. Takve su tendencije trajale sve do stupanja na snagu “Zakona o uređenju veterinarstva u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji od 27. 8. 1888.” čiji je tvorac bio dr. Radoslav Krištof. Tim se zakonom veterinarska služba osamostaljuje i odvaja od liječničke, a sam zakon osigurava materijalna sredstva za veterinarsku školu koja nije otvorena. Spomenutim zakonom, naime, utemeljena je Zemaljska veterinarska zaklada Kraljevine Hrvatske i Slavonije sa svrhom da se, kada to prilike dopuste, s njenom pomoći osnuje u Zagrebu Veterinarska visoka škola ili Veterinarski fakultet. Banskom naredbom br. III/B.2970/1906. bila je utemeljena Zaklada za uređenje veterinarskih beriva. Ta je zaklada naredbom predsjedništva Hrvatsko-slavonske-dalmatinske vlade od 5. 7. 1918. spojena sa Zemaljskom veterinarskom zakladom. Imovina ovih zaklada korištena je kasnije za podizanje Veterinarske visoke škole u Zagrebu. U tom razdoblju o potrebi osnutka samostalne veterinarske visoke škole ili fakulteta pisano je u više navrata u dnevnim glasilima, međutim do njezine realizacije nije došlo. Tek nakon propasti Austro-Ugarske monarhije nestale su zapreke za osnivanje Veterinarske visoke škole, odnosno fakulteta u Zagrebu jer vlade u Beču i Budimpešti nisu više odlučivale o tome. S tim u svezi na odborskoj sjednici Hrvatsko-slavonskog veterinarskog društva u Zagrebu podnio je Eugen Podaubsky 25. studenog 1918. prijedlog i obrazložio zahtjev za osnutak Veterinarske visoke škole u Zagrebu. Taj je prijedlog bio prihvaćen i podnesen Vladi Narodnog vijeća u Zagrebu.

Glavna godišnja skupština Društva veterinara sastala se 15. 12. 1918. i također je usvojila prijedlog odbora. Na temelju zaključka Upravnog odbora Društva upućeni su izaslanici doktoru Živku Petričiću, povjereniku za narodno gospodarstvo kod Pokrajinske uprave u Zagrebu, koji je obećao pomoć u realizaciji prijedloga. Osobitim zalaganjem tadašnjeg povjerenika za prosvjetu i vjere dr. Milana Rojca konačno je prijedlog o osnutku Veterinarske visoke škole u Zagrebu proveden u djelo. Na temelju prijedloga koji je sastavio Upravni odbor Društva veterinara, izradilo je Povjereništvo za prosvjetu i vjere nacrt zakonske osnove za osnivanje Veterinarske visoke škole u Zagrebu. Zakonska osnova ozakonjena je 31. 8. 1919. Povjereništvo za prosvjetu i vjere izdalo je 26. 9. 1919. naredbu kojom se otvara I. semestar na Veterinarskoj visokoj školi u Zagrebu.

Nedugo nakon što je osnovana Veterinarska visoka škola, izrađen je Nacrt naredbe kojim je privremeno propisan naučni red, naučna osnova i ispitni propisi za državne ispite i strogi ispit. Temeljem Nacrta naredbe otvoreno je 12 zavoda: 1. Zavod za sistematsku i topografsku anatomiju, 2. Zavod za fiziologiju, 3. Zavod za histologiju i embriologiju, 4. Zavod za farmakologiju s apotekom, 5. Zavod za stočarstvo, 6. Zavod za opću patologiju, patološku anatomiju i sudsko veterinarstvo, 7. Zavod i klinika za specijalnu patologiju i terapiju unutrašnjih bolesti domaćih životinja, 8. Zavod za stočne zaraze i higijenu stoke te klinika za stočne zaraze. 9. Zavod i klinika za kirurgiju, 10. Zavod i klinika za primaljstvo i specijalnu patologiju i terapiju porodilja, 11. Zavod za higijenu stočnih proizvoda (mesa i mlijeka) i za parazitologiju i mikrobiologiju te 12. Poliklinika. Prvo predavanje na veterinarskoj visokoj školi održano je 13. 11. 1919. godine.

Studij je trajao 8 semestara, a studenti su upisivali 21 obvezni predmet: 1. Fizika, 2. Biologija, 3. Botanika i krmno, otrovno i ljekovito bilje, 4. Kemija, 5. Sistematska i topografska anatomija, 6. Histologija i embriologija, 7. Fiziologija, 8. Stočarstvo, 9. Opća patologija i patološka anatomija, i sudsko veterinarstvo, 10. Higijena stočnih proizvoda (mesa i mlijeka), mikrobiologija i parazitologija, 11. Farmakologija, 12. Biologija i patologija riba, rakova i školjki, 13. Biologija i patologija pčela i svilaca, 14. Specijalna patologija i terapija unutrašnjih bolesti kopitara i mesojeda, 15. Specijalna patologija i terapija unutrašnjih bolesti preživača, svinja i peradi, 16. Specijalna patologija i terapija stočnih zaraza, 17. Kirurgija, 18. Primaljstvo i specijalna patologija i terapija porodilja, 19. Higijena stoke, 20. Veterinarsko redarstvo i 21. Historija veterinarstva. Osim ovih, studenti su mogli slušati i fakultativne kolegije: Osnove političke ekonomije, Enciklopediju gospodarstva bolesti krmnog bilja, osiguranje stoke, gospodarsko zadrugarstvo i alpinsko gospodarstvo te Potkivanje.

Nabrojene predmete studenti su polagali pojedinačno u tri državna ispita. Prvi državni ispit obuhvaćao je Fiziku, Botaniku, Kemiju, Biologiju, Parazitologiju, Anatomiju, Histologiju i embriologiju te Fiziologiju, a morao se položiti do kraja petog semestra. Drugi državni ispit obuhvaćao je Patološku anatomiju, Farmakologiju, Mikrobiologiju, Higijenu mesa i mlijeka, Specijalnu patologiju i terapiju kopitara i mesojeda, Specijalnu patologiju i terapiju preživača svinja i peradi i Higijenu stoke, a polagao se nakon apsolviranja cjelokupne nastave. U treći državni ispit ulaze Stočarstvo, Kirurgija, Primaljstvo i patologija i terapija porodilja, Zarazne bolesti, Veterinarsko redarstvo i Sudsko veterinarstvo, a polaže se nakon uspješno položenog drugog državnog ispita.

Završivši sve ispite apsolvent je dobio naslov “diplomirani veterinar”.

Uprava novoosnovane Veterinarske visoke škole povjerena je dekanu Filozofskog fakulteta prof. dr. Hondlu. Ta je uprava trajala do kraja prve školske godine, kada su imenovani prvi nastavnici. U izvođenju nastave nije bilo poteškoća zahvaljujući pomoći Medicinskog, Filozofskog i Gospodarsko-šumarskog fakulteta koji su preuzeli honorarnu nastavu iz fizike, kemije, biologije, parazitologije i botanike. Od nastavnika same Veterinarske visoke škole u nastavi je bio angažiran samo tadašnji suplent J. Sakar.

Veterinarskoj visokoj školi dodijeljena je zgrada Zemaljske potkivačke škole kao i dvorišne prostorije za smještaj klinika, no ubrzo su se pojavile prostorne poteškoće pa se odmah u dvorištu škole započelo s izgradnjom anatomskog zavoda koji je završen već u veljači godine 1920.

Krajem prve školske godine suplenti E. Podaubsky, dr. P. Gjurić i J. Sakar imenovani su redovitim profesorima. Prva sjednica Profesorskog vijeća održana je 22.7. 1920. godine. Na kraju sjednice izabran je za rektora prof. E. Podaubsky, a za prorektora prof. J. Sakar. U drugoj školskoj godini (1921.) imenovani su za redovne profesore dr. L. Bosnić, dr. S. Plasaj i dr. F. Zavrnik, a potom i dr. Lj. Jurak.

Godine 1922. odobrena je u blizini za Veterinarsku visoku školu oveća zemljišna parcela pa su u šk. god. 1921./22. osposobljeni za rad Zavod za histologiju i embriologiju, Zavod za fiziologiju te Zavod za zarazne bolesti i mikrobiologiju, a šk. god. 1922./23. otvorene su Klinike za unutrašnje bolesti kopitara i mesojeda, Kirurška klinika i Poliklinika.

Da bi se regulirala nastava i ostali rad na školi donesena je Naredba Pokrajinske uprave za Hrvatsku i Slavoniju, Odjeljenja za prosvjetu i vjere br. 27.022 od 1. 9. 1922., kojom se za Veterinarsku visoku školu u Zagrebu privremeno izdaje naučni red, naučna osnova i ispitni propisi za državne ispite i strogi ispit. U Naredbi vrlo su iscrpno izneseni propisi o upisu studenata, njihovim pravima i dužnostima, državnom i doktorskom ispitu, a opisane su i sve obvezne i neobvezne discipline.

Novo u Naredbi bilo je da je za svaki predmet veterinarskog studija određen opseg njegove ispitne građe. U Naredbi je također otisnuta zakletva što je polaže diplomirani veterinar prije uručivanja diplome. Tekst diplome bio je otisnut na hrvatskom jeziku. Naredba je sadržavala i propise o strogom ispitu. Doktorat veterinarstva postizao se na temelju disertacijske rasprave i položenog strogog ispita. Diploma doktora veterinarske medicine izdavala se na latinskom jeziku, a njezin tekst bio je otisnut u Naredbi.

Naredbom od 29. 5. 1923. povećava se broj zavoda, jer se Zavod za higijenu stočnih proizvoda (mesa i mlijeka) i za parazitologiju i mikrobiologiju podijelio na Zavod za veterinarsku higijenu i mikrobiologiju i na Zavod za higijenu stočnih proizvoda, a Zavod i Klinika za specijalnu patologiju i terapiju domaćih životinja na Zavod i Kliniku za specijalnu patologiju i terapiju kopitara i mesojeda i Zavod i Kliniku za specijalnu patologiju i terapiju preživača, svinja i peradi. Istodobno broj obveznih nastavnih predmeta povećao se od 21 na 25. Po ovoj Naredbi odvijao se rad Visoke veterinarske škole, odnosno novoosnovanog Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sve do donošenja “Uredbe Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i Zagrebu od 26. 7. 1936.”

Prva generacija profesora kompletirana je godine 1922. imenovanjem veterinara M. Rajčevića za redovitog profesora. Školske godine 1922./23. dolazi na školu i dr. V. Marochino.

Na Visokoj veterinarskoj školi u Zagrebu prvi je diplomirao Dragutin Curilović 28. 5. 1923., a prve doktorske promocije održale su se 27. 10. 1923. pa je naslov doktora veterinarske medicine podijeljen Radoslavu Župiću, Ivanu Poslušnomu, Rudolfu Plachu i Vjekoslavu Vjerniku. Istoga dana dodijeljeni su i prvi počasni doktorati dr. Milanu Rojcu, Antoniju Vukoviću i Janku Rajaru.

Već za nekoliko godina na Veterinarskoj visokoj školi stvoreni su uvjeti za njezin prijelaz u Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Profesorsko vijeće Veterinarske visoke škole uputilo je 1. 4. 1921. dopis ministru prosvjete u kojem traži da se Veterinarska visoka škola preimenuje u Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Prijelaz Veterinarske visoke škole u fakultet bio je prolongiran zbog formiranja zajedničkog Medicinsko-veterinarskog fakulteta koji se ubrzo pokazao nepogodnim pa je nakon niza rasprava konačno 7. 12. 1924. godine Veterinarska visoka škola pretvorena u Veterinarski fakultet, a Ukazom od 8. 5. 1925. godine imenovani su za matičare prof. E. Podaubsky, prof. P. Gjurić i prof. M. Rajčević. Za dekana je izabran prof. E. Podaubsky, a za prodekana prof. M. Rajčević. Profesori Veterinarske visoke škole imenovani su za redovne profesore Veterinarskog fakulteta, a prva sjednica profesora Veterinarskog fakulteta održana je 16. 5. 1925. godine. Fakultet je počeo s radom šk. god. 1925./26. Uskoro su osnovani novi zavodi pa su nastale i poteškoće s prostorima za održavanje nastave.

Spor oko Zemaljske veterinarske zaklade i preseljenja Veterinarskog fakulteta iz Zagreba u Beograd

Ubrzo nakon početka rada Fakulteta nastao je spor oko Zemaljske veterinarske zaklade u Zagrebu. Veterinarska je zaklada, naime, rješenjem Ministarstva poljoprivrede i voda godine 1925. prenesena iz Zagreba u Beograd. Istodobno neki su se članovi Fakulteta zalagali također za preseljenje Fakulteta iz Zagreba u Beograd motivirajući to činjenicom da će se na taj način lakše doći do potrebnih sredstava. Zbog materijalnih poteškoća koje su uslijedile nakon što je Zaklada prenesena bilo je onemogućeno rješavanje vitalnih pitanja za Veterinarski fakultet u Zagrebu. U više navrata tražen je povrat imovine Zaklade za razvoj Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, ali tek nakon što je prof. dr. Lovro Bosnić tiskao brošuru o Zakladi pod naslovom “Zemaljska veterinarska zaklada kr. Hrvatske i Slavonije”, vraćena je Zaklada 7. 11. 1929. Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, no znatno umanjena jer je u međuvremenu njezina imovina trošena nenamjenski. Preostala sredstva korištena su u narednom razdoblju za podizanje i razvoj Fakulteta, a iz prihoda Zaklade osnovan je i izdavan također od godine 1931. fakultetski znanstveni časopis “Veterinarski arhiv”.

Izgradnji i razvoju Fakulteta znatno je pridonijela i Zaklada Milana Vaničeka koja je ušla u Zakladu Veterinarskog fakulteta, pa je prema tome ona obuhvaćala imovinu Zemaljske veterinarske zaklade i Vaničekove zaklade.

Pitanje preseljenja Fakulteta bilo je međutim aktualno sve do godine 1936., kada je i u Beogradu osnovan Veterinarski fakultet, nakon čega je Ministarstvo prosvjete donijelo 22. 7. 1936. (br. 30281) Uredbu Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu i Zagrebu. Ova se Uredba odnosila na oba veterinarska fakulteta, a prema njoj su utvrđene katedre, zavodi i seminari, nastavni planovi i režim studija.

Promjene u nastavnom planu i programu – izgradnja novog Fakulteta

Prema Uredbi Ministarstva prosvjete od 22. 7. 1936. broj obveznih predmeta povećao se na 38, neobveznih čak na 11, a nastava traje 5 godina (10 semestara), dok u stjecanju naslova doktora veterinarske medicine nije bilo bitnih promjena.

Prostorne poteškoće koje su nastale osnivanjem novih zavoda i proširivanjem prostorno skučenih postojećih zavoda i klinika pokušava se riješiti iznajmljivanjem velike zgrade nasuprot fakulteta u Savskoj cesti. To privremeno rješenje još je više iskazalo potrebu za izgradnjom novog fakulteta. Nakon višegodišnjeg traženja Gradsko poglavarstvo ustupilo je godine 1938. pet hektara zemljišta u Heinzelovoj ulici nasuprot gradske klaonice i sajmišta. Godinu dana nakon toga bila je već podignuta glavna (dekanatska) zgrada koja je izgrađena od zajma što ga je zagrebačko Sveučilište dobilo od Državne hipotekarne banke. U još nedovršenu zgradu godine 1939/40. uselio se veći broj zavoda. Od sredstava zajma uređen je park oko zgrade i izgrađena ograda. Projekt novog Veterinarskog fakulteta načinio je prof. ing. Z. Vrkljan.

Početak izgradnje sjevernih krila druge zgrade omogućila je tadašnja Banska vlast godine 1940. dodjelivši 5.200.000 dinara. Početkom 1941. odobreno je još 7.800.000 dinara za dovršetak novog krila. Izvanrednom dotacijom Odjela za tehničke radove odobreno je u kolovozu 1940. godine 5.327.803 dinara za početak gradnje južnih krila druge zgrade. Posebna sredstva (8.770.000 dinara) odobrena su za izgradnju predavaonice Zavoda za anatomiju. U proljeće 1941. započeta je izgradnja zgrade za pokusne životinje sa stanovima za pomoćno osoblje. Ovu izgradnju omogućilo je Ministarstvo trgovine i industrije sa sumom od 2.000.000 dinara. Početkom 1941. idejni nacrti za daljnju izgradnju zavoda i klinika bili su već pripremljeni, ali je zbog početka rata obustavljena izgradnja već započetih zgrada, a nastavljena je tek godine 1946.

Odmah nakon završetka rata započeo je na Fakultetu rad Vijeća, Društva nastavnika, Sindikalne organizacije i Udruženja studenata. Za povjerenika Fakulteta imenovan je prof. dr. A. Režek, koji je tu funkciju obavljao do 31. 7. 1945. kad je za dekana izabran prof. I. Tomašec.

Početkom 1946. odobrena su i prva novčana sredstva za nastavak izgradnje Veterinarskog fakulteta pa je nastavljena izgradnja započetih krila druge zgrade. Idućih godina postepeno su se dovršavale i ostale zgrade.

Godine 1948. stupio je na snagu Zakon o stjecanju stupnja doktora znanosti. Po tom je zakonu doktorat znanosti mogao steći svaki kandidat koji izradi odobrenu disertacijsku radnju, položi strogi ispit iz discipline iz koje je radio disertaciju i obranio je. Iste su godine izvršene manje izmjene u nastavnom planu i programu, a u nastavu je uvedena predvojnička obuka. Godine 1949. predlaže se osnivanje Ambulantne klinike koja je konačno osnovana i proradila 1952. Novi nastavni plan i režim studija izrađen je godine 1950., ali nije bio dugo na snazi. Prigovaralo mu se zbog velikog broja sati nastave u nekim semestrima, opširnosti nastavnih programa, nedostatku prikladnih udžbenika na hrvatskom jeziku i dr. Zbog lošeg uspjeha većine studenata Izvršno vijeće Sabora imenovalo je godine 1945. povjerenstvo čiji je zadatak bio da prouči nastavne planove i programe, režim studija i udžbenike i da donese novi nastavni plan, program i režim studija. Komisija je to i učinila pa je na temelju tog prijedloga izvršno vijeće Sabora krajem godine donijelo Odluku o organizaciji nastave na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Prema Odluci obvezni su predmeti: 1. Uvod u veterinarstvo, 2. Biologija, 3. Primijenjena kemija, 4. Anatomija i histologija s embriologijom. 5. Fiziologija, 6. Patološka anatomija, 7. Opća mikrobiologija i imunologija, 8. Farmakologija i toksikologija, 9. Stočarstvo, 10. Krmno raslinstvo i otrovno bilje, 11. Hranidba, 12. Unutrašnje bolesti, 13. Nametnici i nametničke bolesti, 14. Zarazne bolesti, 15. Biologija i patologija pčela, 16. Osnove poljoprivredne ekonomije, 17. Fizikalna terapija, 18. Kirurgija, 19. Fiziologija i patologija razmnožavanja s porodiljstvom, 20. Higijena živežnih namirnica animalnog porijekla, 21. Zoohigijena, 22. Upravno veterinarstvo i 23. Sudsko veterinarstvo.

Neobvezni su predmeti: Rendgenologija, Biologija i patologija riba i rakova i Povijest veterinarstva. Nabrojeni predmeti raspoređeni su u 10. semestara. Po toj odluci održava se nastava sve do šk. god. 1958/59.

Broj nastavnika i asistenata znatno se povećao, što je smanjilo opterećenje nastavom i omogućilo povećanje istraživačkog rada. Istodobno su i financijski uvjeti za znanstveni rad postali mnogo bolji. Financiralo se istraživanje takve tematike koja je imala neposrednu primjenu u praksi.

Osnivanje i razvoj istraživačkih instituta na Fakultetu

Poseban doprinos u razvoju znanstvenog rada imalo je osnivanje istraživačkih instituta na Fakultetu koji su obuhvaćali srodne zavode i klinike. Godine 1959. osnovani su Institut za morfologiju i fiziologiju, Institut za zarazne i invazione bolesti, Institut za zootehniku i higijenu i Institut za patologiju i terapiju. Ovi su instituti sklapali ugovore za financiranje istraživanja ugovorenih zadataka.

Godine 1965. spomenuta četiri instituta prelaze u jedinstveni Institut za fiziologiju i patologiju animalne proizvodnje. Ovako integrirani Institut usklađivao je istraživački rad na Fakultetu i pribavljao materijalna sredstva za tu svrhu. Zbog ujedinjenja i okrupnjavanja manjih u veće nastavne jedinice kao i zbog izmijenjenih potreba u društvu Institut je integriran s Fakultetom godine 1976.

U pogledu obrazovanja na Fakultetu nastaju također neke promjene pa se osim medicinskog uvodi u nastavu i obimnije zootehničko i tehnološko obrazovanje kako bi se studente osposobilo za obavljanje poslova u suvremenoj stočarskoj proizvodnji i preradi animalnih namirnica. Obrazovanje se proširuje i na kontrolu reprodukcije u govedarstvu i na intenzivnu peradarsku proizvodnju.

Uvođenje poslijediplomske nastave i promjene u dodiplomskoj nastavi

Umjesto nekadašnjih tečajeva za terenske veterinare Fakultet organizira poslijediplomsku nastavu koja ima oblik kraćih tečajeva, magisterija i specijalizacije. Od godine 1960. poslijediplomska nastava regulirana je zakonom kao redovita funkcija Fakulteta. U poslijediplomskoj nastavi polaznici se osposobljavaju u stručnom i znanstvenom pogledu.

Godine 1964. u cijelosti je dovršena izgradnja Fakulteta pa je time omogućeno kvalitetnije izvođenje nastave i postizanje još boljih rezultata u znanstvenom radu. Ambulantna klinika koja je osnovana 1952. godine također intenzivira svoj rad. Osnivaju se tri tima nastavnika za stručnu obuku studenata pa su u tu svrhu nabavljena tri autobusa za odlazak na teren. Istodobno su nabavljena i dva kamiona za prijevoz životinja s terena u klinike Fakulteta. Poslije godine 1965. bilo je više promjena u nastavnom planu i programu te režimu studija, a godine 1984. usvojen je novi nastavni plan i program. Njime se kao obvezni predmeti uvode Biologija, uzgoj i patologija lovne divljači, Kibernetika u veterinarstvu i Osnove statistike, a kao fakultativni Povijest veterinarstva i Kinologija.

Godine 1982. osnovan je Klub studenata i radnih ljudi Veterinarskog fakulteta u kojem se odvijaju posebne aktivnosti studenata, a održavaju se i priredbe društvenog i kulturnog sadržaja. U prostorijama Fakulteta također je otvoren odjel Studentskog centra za prehranu studenata i radnih ljudi Fakulteta.

Izmjene u načinu rukovođenja Fakultetom

Prema odredbama Zakona o usmjerenom obrazovanju SRH iz 1982. godine učinjene su izmjene u načinu rukovođenja Fakultetom. Godine 1983. osim dekana uvodi se Kolegijalni poslovodni organ koji rukovodi razvojem i radom Fakulteta. Takav oblik upravljanja trajao je do godine 1988. kada se ukida Kolegijalni poslovodni organ, a umjesto njega uvedena je funkcija direktora. Ovaj oblik rukovođenja zadržao se samo godinu dana, odnosno on se mijenja u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o usmjerenom obrazovanju iz godine 1989. (N.N. br. 42/89), te zaključka Znanstveno-nastavnoga vijeća i odluke Savjeta od iste godine. S tim u svezi već u istoj školskoj godini rukovođenje Fakulteta vraća se na stari oblik organizacije pa funkciju inokosnog poslovodnog organa ponovno obavlja dekan. Uz dekana na Fakultetu se biraju i dva prodekana za obavljanje poslova znanstveno-nastavnog rada i za financijsko-materijalne poslove.

Razdoblje nakon osnutka neovisne i suverene Republike Hrvatske

Nakon god. 1990. izvršene su korjenite političke i ekonomske promjene koje su rezultirale i promjenama u školstvu i znanosti.

Već od 18. lipnja 1990. godine Sveučilište u Zagrebu dostavlja svim Fakultetima, Akademijama i Višim školama Sveučilišta u Zagrebu Uputstvo u vezi zamjene odnosno ukidanja nastave iz predmeta Marksizam i Socijalizam i samoupravljanje. O promjeni naziva i sadržaja navedenih predmeta raspravljalo se u Sveučilištu već u rujnu 1989. te je sugerirano da novi sadržaji budu iz društveno-humanističkih znanosti, ali što više u funkciji stručnog obrazovanja. Temeljem promjena u Zakonu o usmjerenom obrazovanju (N.n. br. 42/89.) omogućeno je Sveučilištu donošenje nastavnih programa. S tim u svezi, a na temelju Odluke Znanstveno-nastavnog vijeća iz godine 1989. mijenjaju se nazivi i sadržaji spomenutih predmeta za šk. god. 1990/91., pa studenti upisuju Filozofiju i sociologiju znanosti i Sociologiju.

Nadalje, na temelju dopisa Vlade Republike Hrvatske od 25. rujna 1990. koristi se preporuka Vlade o ukidanju nastave iz predmeta Općenarodne obrane i društvene samozaštite (ONO i DSZ) koja je i prihvaćena na 10. sjednici Znanstveno-nastavnog vijeća Sveučilišta. Po toj odluci studenti prve i druge godine od šk. god. 1990/91. ne upisuju više taj predmet.

Reforme u Sveučilištu – novi nastavni programi

U cilju stvaranja kvalitetnog i svrsishodnog obrazovanja, a na temelju Odluke Sveučilišta god. 1994. započela je reforma u Sveučilištu. Tako se nakon parcijalnih promjena u nastavnom programu prišlo god. 1994. izvedbi novog nastavnog plana i programa na Fakultetu. Tijekom stvaranja novog nastavnog plana i programa stvoren je Prijelazni nastavni plan i program koji se upisivao od šk. god. 1993./94. do šk. god. 1997./97. Ovaj je program donio poboljšanje u dotadašnjem programu, ali još uvijek nije zadovoljio postavljene kriterije. Poboljšanje se uočavalo u smanjenju teorijske nastave koja se dijelom od ex katedra mijenja u seminarski rad sa studentima uz povećanje broja sati praktične nastave i mogućnost uvođenja izbornih predmeta. Međutim, ostao je i dalje nesklad u redoslijedu nastave pojedinih kolegija, pa i u obujmu nekih predmeta, jer se osnovna koncepcija studija nije mijenjala. Po završetku studija stjecao se stručni naziv diplomirani veterinar.

God. 1996. prišlo se izvedbi novog nastavnog plana i programa na osnovi Zakona o visokim učilištima (ZVU) (N.n., br. 59/96.) i Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (ZZID) (N.n. br.59/96.).

Na temelju članka 112. Zakona o visokim učilištima i članka 33. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, a sukladno pozitivnom mišljenju Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu i zaključka Senata od 17. rujna 1996. donesena je Odluka o nastavnom programu Sveučilišnog dodiplomskog studija veterinarske medicine za prvu godinu studija koji je predložio Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Istom Odlukom Veterinarski fakultet u Zagrebu bio je dužan u roku od dva mjeseca uskladiti program za ostale godine studija s primjedbama recenzenata te o tome izvijestiti Senat i Nacionalno vijeće za visoku naobrazbu. Tako je slijedeći kriterije Sveučilišta i istodobno vodeći računa o preporukama svjetskih društava World Veterinary Association, i European Establishments for Veterinary medical education, načinjen novi nastavni plan i program za studij veterinarske medicine, koji je započeo šk. god. 1997./98., a s kojim diplomirani student stječe stručni naziv – doktor veterinarske medicine (dr. vet. med.). Završetkom studija student se osposobljava za:

  1. rad u primarnoj veterinarskoj medicini
  2. rješavanje problematike veterinarskog javnog zdravstva
  3. zaštitu čovjekova okoliša
  4. terensku, kliničku i laboratorijsku dijagnostiku
  5. preventivno suzbijanje zaraznih bolesti i zoonoza
  6. projektiranje i sudjelovanje u izradbi programa za razvijanje i unapređivanje djelatnosti stočarske proizvodnje animalnih namirnica i animalnih proizvoda
  7. razvijanje svih oblika zaštite životinja i okoliša
  8. njegovanje etike humanih odnosa spram životinja

Prema tome možemo zaključiti da se novi nastavni plan i program temelji na reafirmaciji općeg, temeljnog i trajnog teorijskog znanja na kojemu se zasniva struka. Na osnovu tog stajališta modificirani su programi predmeta koji su kao rezultat prethodno opisanih okolnosti sadržavali predimenzioniranu tehnološku komponentu, a reafirmirani su i osuvremenjeni tradicionalni, primarno medicinski sadržaji, sukladno zapadnoeuropskim trendovima. Na tim se osnovama u okviru seminarskog rada obrađuju pojedine izdvojene tematske cjeline, a na vježbama se praktički radi na samoj problematici. Radi što bolje i potpunije stručne izobrazbe budućih veterinara – doktora veterinarske medicine, uveden je dodatni stručni klinički rad, čime je studij veterinarske medicine na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izjednačen s kvalitetnim visokim učilištima veterinarske medicine u svijetu.

Kao nadopuna pojedinih dijelova gradiva koje nije u osnovnom interesu svih budućih diplomiranih stručnjaka uvode se izborni i fakultativni predmeti, koji proširuju i nadopunjuju osnovno stečeno znanje.

Sukladno promjenama u dodiplomskom studiju nastaju promjene i u poslijedipomskom studiju. Tako temeljem članka 112. i 113. Zakona o visokim učilištima i članka 33. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, a na prijedlog Povjerenstva Centra za poslijediplomske studije Sveučilišta u Zagrebu, Senat Sveučilišta u Zagrebu na svojoj 3. sjednici 14. siječnja 1997. donosi Odluku o prihvaćanju obnovljenih programa poslijediplomskog studija i raspis natječaja za ak. god. 1996./97. Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na osnovu te Odluke prihvaća se obnovljeni nastavni program poslijediplomskog studija i raspis natječaja za znanstveni studij “Veterinarska medicina” sa smjerovima:

  1. Anatomija, histologija i embriologija
  2. Animalna higijena – okoliš i etologija
  3. Biologija i patologija pčela
  4. Ekonomika veterinarstva
  5. Fiziologija domaćih životinja
  6. Fiziologija i patologija peradi i pernate divljači
  7. Higijena i tehnologija namirnica životinjskog podrijetla
  8. Ihtiopatologija
  9. Kirurgija ortopedija i oftamologija s rendgenologijom i ultrazvučnom dijagnostikom
  10. Mikrobiologija i epizootiologija
  11. Parazitologija
  12. Patološka anatomija
  13. Unutrašnje bolesti domaćih životinja

Zbog prihvaćenih promjena u dodiplomskoj i poslijediplomskoj nastavi bile su neophodne i promjene u Statutu. Tako je Upravno vijeće Sveučilišta u Zagrebu čl. 105 st. 2 podstavka 5 Zakona o visokim učilištima (“Narodne novine br. 59/96. pročišćeni tekst) i čl. 15 Statuta Sveučilišta u Zagrebu – pročišćeni tekst, na svojoj 10. sjednici održanoj 26. lipnja 1997. godine donijelo Odluku o davanju suglasnosti za Statut Sveučilišta u Zagrebu, Veterinarski fakultet, kojom su prihvaćene Odluke o izmjenama i dopunama Statuta Veterinarskog fakulteta koje je donio dekan 12. ožujka 1997. godine.

Prihvativši načelno upute Sveučilišta, Vijeće Veterinarskog fakulteta se suglasilo o slijedećem: Veterinarski fakultet školuje doktore veterinarske medicine koji po završetku studija moraju biti sposobni obavljati opću medicinsku veterinarsku praksu zaštite zdravlja životinja i, posredno, zdravlja ljudi. Da bi taj zadatak mogao biti obavljen, kroz 10 semestara formirana je okosnica medicinske edukacije kroz sljedeće kolegije: Anatomija, histologija i embriologija, Fiziologija, Opća patologija i patološka morfologija, Patološka fiziologija, Unutarnje bolesti domaćih životinja, Kirurgija, ortopedija i oftalmologija, Porodništvo domaćih životinja i Zarazne bolesti. Tu medicinsku osnovicu nadopunjuju Mikrobiologija, Veterinarska imunologija, Farmakologija i toksikologija i Parazitologija i invazione bolesti, a priključuju im se Radiobiologija, Opća i klinička rendgenologija i Metode fizikalne terapije i dijagnostike. Ovako prikazana medicinska edukacija temelji se pak na znanju predmedicinske nastave, koju pružaju Biologija, Fizika i biofizika za veterinare, Kemija i Biokemija. Tijekom pretkliničkih studija priključuju se kolegiji koji specifično educiraju studente znanjem kojim se oni detaljnije upoznaju s objektom svoga rada. To su Tehnologija proizvodnje i uzgoja životinja, Fiziologija i patologija hranidbe životinja, zatim Animalna higijena, okoliš i etologija. Konačno, na prikupljenom i usvojenom medicinskom znanju i medicinskoj logici gradi se specifično znanje o Patologiji peradi u uzgoju i proizvodnji, Biologiji i patologiji riba, Biologiji i patologiji pčela, Uzgoju i patologiji lovne divljači, te Higijeni i tehnologiji namirnica.

Valja istaći i to da su, po uzoru na svjetske trendove, u programu zastupljeni i kolegiji koji nadopunjuju studij ekološkim, ekonomskim, društveno-deontološkim te napose pravno-forenzičkim sadržajima. To je neophodno za kompletno uključivanje veterinara u sve veći broj suvremenih djelatnosti gdje se traži nazočnost veterinarske profesije, odnosno za materijalno poslovanje i obavljanje poslova državne uprave. Nastavni programi iz pojedinih predmeta osuvremenjeni su sadržajima kako slijedi: u sklopu kolegija Biologije u dosadašnjem sadržaju uključena su i poglavlja Molekularne biologije potrebna za razumijevanje imunologije i vakcinologije. Dosadašnji program vježbi raščlanjen je na praktične programe i one koje se savladavaju putem seminara. Potrebne promjene provedene su u sklopu Anatomije, histologije i embriologije, s ciljem provođenja većeg opsega praktičnog programa te smanjenjem broja sati teoretskog izlaganja. Promjenama je podvrgnut i kolegij Biokemija, čime je smanjen broj sati predavanja i uvedena satnica seminara u sklopu kojih se u manjim skupinama polaznika razrađuju osnove energetike procesa u živom organizmu kao i biokemijske osnove proizvodnosti domaćih životinja. Seminarima nadopunjen program kolegija trebao bi olakšati razumijevanje načela primijenjene biokemije. Ustrojstvo izvođenja nastave iz Veterinarske imunologije promijenjeno je glede satnice predavanja. Ukupan broj sati predavanja smanjen je za 50% čime su brojni programi prilagođeni seminarskom izvođenju nastave. Posebice znakovite promjene određene su novim ustrojstvom kolegija Tehnologija proizvodnje i uzgoja životinja, izuzimanjem sadržaja tehnološkog karaktera. U sklopu Fiziologije i patologije hranidbe životinja uočava se smanjenje broja sati teoretskog izlaganja. Znakovito je povećana satnica predavanja i seminara u sklopu kolegija Opća patologija i patološka morfologija, čime je osiguran temelj stjecanju potrebnih znanja o patološkim načelima bolesti. U sklopu Patološke fiziologije bilježi se prestrukturiranje predavanja u seminare, čime je osigurano veće sudjelovanje studenata pri savladavanju patofizioloških odrednica nastanka bolesti. Ustrojstvo satnice kolegija Parazitologija i invazijske bolesti i Farmakologija pretrpjelo je također znakovite promjene. Smanjena je satnica predavanja i seminara u korist praktičnog rada. U sklopu kolegija Animalna higijena, okoliš i etologija ukinuti su sadržaji tehnološkog karaktera te uvedeni novi sadržaji o ekologiji i etologiji. Satnica kolegija Kirurgija, ortopedija i oftalmologija je znakovito obogaćena programom praktičnog rada. Ujedno je smanjena i satnica teorijskog rada. Kolegij Porodništvo domaćih životinja pretrpjelo je uobičajene promjene – smanjenja teorijskog izlaganja. U sklopu kolegija Biologija i patologija riba ukinuti su tehnološki sadržaji. Promjene se također bilježe novim ustrojstvom kolegija Opća klinička rendgenologija u sklopu kojeg je povećana satnica vježbi.

Prema naprijed navedenoj koncepciji zadatak studija je školovati veterinare sposobne samostalno obavljati ponajprije životinjskog podrijetla i druge oblike veterinarske djelatnosti. Stoga je u ovom nastavnom planu i programu naglasak studija na klinici i to na kvalitetnoj praktičkoj nastavi kroz njezine najraznovrsnije oblike: od programskih vježbi do demonstracija pacijenata, turnusne nastave, mentorskog praćenja pacijenata, stručnog rada na klinikama i kliničkog rada na terenu.

Da bi se klinikama omogućio turnuski pristup praktičkoj nastavi i 24-satno sudjelovanje studenata u radu klinika, klinička nastava je koncentrirana u tri semestra pri kraju studija.

Ostali kolegiji koji se priključuju na ovako zacrtanu okosnicu studija popunjavaju ukupnu satnicu do 86.6% po semestru, što iznosi 390 sati po semestru ili 3.900 sati tijekom studija.

Student tijekom studija, prema svom interesu upisuje izbornu nastavu (600 sati) između ponuđena 52 izborna odnosno fakultativna predmeta.

U svakom semestru predviđa se određeni fond sati za stručni klinički rad. U vrijeme kliničke nastave (VII. i VIII. semestar) svi su ti sati predviđeni za kliničku praksu na klinikama fakulteta tijekom semestralne nastave, ali i studentskih praznika. U posljednjoj godini studija (IX. i X. semestar) dio navedene satnice (120 sati u IX. i 120 sati u X. semestru) odnosi se na praktički rad studenata na terenu u okviru Ambulantne klinike tijekom semestralne nastave, a ostalo za potrebe drugih kolegija navedenih semestara, ali u vrijeme zimskih ili ljetnih studentskih praznika. Jednako tako, satnicu predviđenu za praktični rad studenata u ranijim semestrima koriste dogovorno kolegiji s tih semestara, ali izvan vremena obvezne nastave.

Neriješeni problem, a može se reći i nedostatak u nastavi na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, jest nemogućnost izvođenja dijela praktične nastave na vlastitoj specijaliziranoj jedinici – fakultetskom dobru. Takvu organizacijsku jedinicu bilo bi neophodno ustrojiti i zbog većeg opsega provođenja svjetski kompetitivnih znanstvenih istraživanja. Drugi nedostatak u programu sadašnjeg studija proizlazi iz zakonski limitiranog broja sati. Naime, svi europski programi studija sadržavaju znatno veću satnicu, koja je i objektivno potrebna. Osim toga, određeni kvantum nastave – izražen u satima, navodi se i kao jedan od uvjeta za nostrifikaciju diploma u zemljama Europske unije.

Na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu djeluju sljedeće ustrojbene jedinice:

  1. Zavod za biologiju
  2. Zavod za fiziku
  3. Zavod za kemiju i biokemiju
  4. Zavod za anatomiju, histologiju i embriologiju
  5. Zavod za fiziologiju i radiobiologiju
  6. Zavod za hranidbu domaćih životinja
  7. Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom
  8. Zavod za stočarstvo
  9. Zavod za farmakologiju i toksikologiju
  10. Zavod za opću patologiju i patološku morfologiju
  11. Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti
  12. Zavod za patološku fiziologiju
  13. Zavod za biologiju i patologiju riba i pčela
  14. Zavod za rendgenologiju, ultrazvučnu dijagnostiku i fizikalnu terapiju
  15. Zavod za animalnu higijenu – okoliš i etologiju
  16. Zavod za higijenu i tehnologiju animalnih namirnica
  17. Zavod za patologiju peradi u uzgoju i proizvodnji
  18. Klinika za porodništvo i reprodukciju
  19. Klinika za unutarnje bolesti s Kolegijem za kinologiju
  20. Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju
  21. Katedra za biologiju i patologiju divljači
  22. Zavod za društvene znanosti u veterinarstvu s:
    • Katedrom za organizaciju i ekonomiku veterinarstva
    • Katedrom za sociologiju veterinarske profesije
    • Katedrom za povijest veterinarstva
    • Kolegijem za tjelesni odgoj i zdravstvenu kulturu
    • Kolegijem za strane jezike
  23. Zavod za sudsko i upravno veterinarstvo
  24. Ambulantna klinika
  25. Knjižnica

Svaka ustrojbena jedinica ima vlastitu biblioteku, a studentima je također na raspolaganju i centralna knjižnica Veterinarskog fakulteta.

Nadležnost Veterinarskog fakulteta u obavljanju poslova iz veterinarstva

Veterinarski fakultet u Zagrebu osim znanstveno-nastavne djelatnosti, sukladno Zakonu o visokim učilištima i Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti, obavlja, za potrebe veterinarstva sljedeće poslove:

  1. rješava problematiku veterinarskog javnog zdravstva i zaštite okoliša
  2. unapređuje veterinarstvo putem razvijanja i uvođenja novih spoznaja i metoda u zaštiti zdravlja i kvalitet životinja
  3. obavlja kliničku i terensku dijagnostiku i terapiju bolesti i sudjeluje u suzbijanju bolesti životinja i bolesti zajedničkih životinjama i ljudima
  4. obavlja kliničku i terensku dijagnostiku i terapiju bolesti i sudjeluje u suzbijanju bolesti životinja i bolesti zajedničkih životinjama i ljudima
  5. obavlja razudbe lešina i patohistološke pretrage organa domaćih i drugih životinja za potrebe veterinarske službe i drugih pravnih i fizičkih osoba
  6. obavlja kemijske, histološke i histokemijske, mikrobiološke, serološke, parazitološke, toksikološke, radijacijske i radiokemijske i druge analize u organima, krvi i krvnom serumu i izlučevinama životinja, u hrani životinja, u namirnicama životinjskog podrijetla i drugim biološkim supstratima (tlo, voda, zrak i sl.) i daje o njima stručno mišljenje
  7. obavlja vještačenje i daje ekspertize iz područja veterinarstva i stočarske proizvodnje
  8. istražuje i proizvodi farmaceutske i biološke pripravke za liječenje i suzbijanje bolesti životinja
  9. sudjeluje u ustrojstvu veterinarske službe, ustrojstvu stočarske proizvodnje i proizvodnje namirnica i proizvoda životinjskog podrijetla
  10. projektira i sudjeluje u izvedbi pogona za razvoj i unapređenje djelatnosti stočarske proizvodnje i proizvodnje namirnica i proizvoda životinjskog podrijetla
  11. ocjenjuje zdravstvenu ispravnost i kakvoću namirnica i drugih proizvoda životinjskog podrijetla i o tome daje stručne ocjene i mišljenja
  12. razvija i promiče sve oblike zaštite životinja te veterinarske etike i humanih odnosa prema životinjama i okolišu

 

Prof. dr. sc. Vesna Vučevac Bajt

Print Friendly