Zavod za veterinarsku patologiju

Istraživanje obuhvaća rtPCR analizu melanoma pasa kao nastavak istraživanja tumorskih proliferacijskih biljega koja je provedena metodom imunohistokemije. Istraživati će se ekspresija gena koji kodiraju sintezu molekula iz porodice ciklooksigenaza (COX2, EP1, EP2 i β1 intregrina) kao tumorskih čimbenika čija je značajnost u progresiji melanoma potvrđena kod ljudi. Osnovni cilj istraživanja je utvrđivanje moguće razlike u ekspresiji navedenih gena kod benignih i malignih melanocitnih tumor pasa. Glavni predviđeni troškovi obuhvaćaju sitnu opremu i potrošni matarijal za PCR analitiku. Očekivani doprinos je saznanje o značenju i ulozi navedenih tumorskih čimbenika što bi trebalo pomoći u razvoju novih terapijskih strategija.

Istraživanje obuhvaća imunohistokemijsku (IHC) i RT-q PCR analizu melanocitnih tumora pasa, a nastavak je istraživanja tumorskih progresijskih biljega koje je provedeno metodom IHC analize te istraživanjem ekspresije gena koji kodiraju sintezu molekula iz porodice ciklooksigenaza (COX2, EP1, EP2) i β1 intregrina te STAT3 i CXCL12 kao tumorskih čimbenika čija je značajnost u progresiji melanoma potvrđena kod ljudi, a isti su se se geni potvrdili kao pojačano eksprimirani i u našim istraživanjima istih tumora pasa. Obzirom da je proces epitelno-mezenhimalne tranzicije važan u progresiji i migraciji tumorskih stanica željeli bismo utvrditi ulogu pojedinih IHC biljega i gena iz Snail porodice. Iz istraživanja humanih melanocitnih tumora je poznato da postoji razlika u ekspresiji nekih od ovih čimbenika ovisno o biološkom ponašanju tumora. Uspoređivati će se eventualne razlike u ekspresiji ovih gena kod različitih tipova melanocitnih tumora, njihovim morfološkim i IHC karakteristikama te utvrditi moguća povezanost s ekspresijom već prije istraženih gena PTGS,  ITGB1, STAT3 i CXCL12 te uzorcima nepromijenjenog tkiva kože i oralne sluznice pasa. Glavni predviđeni troškovi obuhvaćaju sitnu opremu i potrošni materijal za PCR i IHC analize. Očekivani doprinos je saznanje o značenju i ulozi navedenih proteinskih biljega i gena u patogenezi melanocitnih tumora što  bi trebalo pomoći u razvoju novih dijagnostičkih metoda i terapijskih strategija.

Istraživanje će obuhvatiti histološku i PCR analizu hemangiosarkoma pasa. Napraviti će se retrospektivna analiza morfologije (histološkog tipa) tumora, a PCR-om će se istraživati mutacije gena RAS/RAF/MAPK signalnog puta (KRAS, NRAS, HRAS i BRAF). Glavni predviđeni troškovi obuhvaćaju sitnu opremu i potrošni materijal za PCR analizu. Očekivani doprinos ovoga istraživanja je saznanje o prisutnosti mutacija navedenih gena u hemangiosarkomima srca, slezene, jetre i pluća, utvrđivanje postotka tumora koji imaju mutacije navedenih gena te utvrđivanje eventualne razlike u postojanju mutacija obzirom na podrijetlo i tip primarnog tumora. Ove spoznaje doprinjeti će razumijevanju patogeneze hemangiosarkoma pasa te dati uvid u potencijalne proteine koji bi se dalje mogli istraživati u svrhu dijagnostike i ciljane tarpije hemangiosarkoma.

Istraživanje obuhvaća genetske osnove morfoloških i bioloških osobina melanocitnih tumora pasa pomoću q-RT-PCR analize uzoraka ovih tumora, a nastavak je istraživanja tumorskih proliferacijskih biljega koje je provedeno metodom imunohistokemije analize te istraživanjem ekspresije gena koji kodiraju sintezu molekula iz porodice ciklooksigenaza (COX2, EP1, EP2)  i β1 intregrina kao tumorskih čimbenika čija je značajnost u progresiji melanoma potvrđena kod ljudi. Istraživati će se moguće razlike u ekspresiji gena STAT3 i CXCL12 te će se imunohistokemijski utvrđivati ekspresija SDF1 staničnog biljega. Iz dosadašnjih istraživanja na tumorima ljudi je poznato da su  STAT3 i CXCL12 geni koji sudjeluju u signalnom putu za aktivaciju molekula iz porodice ciklooksigenaza i integrina.  Uspoređivati će se eventualne razlike u ekspresiji ovih gena kod različitih tipova melanocitnih tumora, njihovim morfološkim i imunohistokemijskim karakteristikama te utvrditi moguća povezanost s ekspresijom već prije istraženih gena PTGS2 (prostaglandin-endoperoxide synthase 2) i  ITGB1 (beta 1 integrin) te uzorcima nepromijenjenig tkiva kože pasa. Također će se istraživati učinkovitost izolacije RNK iz parafinskih arhivskih uzoraka u odnosu na uzorke smrznutog tkiva dobivenih metodama bez i s korištenjem inhibitora enzima ribonukleaze. Na taj način će se utvrditi mogućnost korištenja arhivskih, u parafin uklopljenih uzoraka tkiva i tumora, za eventualne buduće RNK analize. Glavni predviđeni troškovi obuhvaćaju sitnu opremu i potrošni matarijal za PCR analitiku. Očekivani doprinos je saznanje o značenju i ulozi navedenih gena u patogenezi melanocitnih tumora što  bi trebalo pomoći u razvoju novih dijagnostičkih metoda i terapijskih strategija.

Svrha projekta je bolje razumijevanje utjecaja hrane, spola i dobi na razvoj metaboličkog
sindroma te omogućiti nove pristupe prevenciji i liječenju metaboličkog sindroma
putem modifikacije prehrane, kao i bolje razumijevanje veze između kronične upale
izazvane pretilošću i tumora. Metabolički sindrom obilježava nekoliko metaboličkih
čimbenika rizika, uključujući rezistenciju na inzulin, dislipidemiju, prekomjernu
tjelesnu masu i hipertenziju. Poremećaj metabolizma lipida ključna je komponenta u
razvoju metaboličkog sindroma pa je i prevalencija metaboličkog sindroma povezana
sa stupnjem pretilosti. Stoga, promjene u sastavu hrane mogu biti važna strategija
za prevenciju metaboličkog sindroma i posljedičnih bolesti. Pretilost nastaje tijekom
dugotrajne pozitivne energetske ravnoteže koja potiče proupalni odgovor. Masne stanice
hipertrofiraju i stvaraju povećane količine proupalnih adipokina. Pojačano izlučivanje
proupalnih peptida potiče infiltraciju upalnih stanica kao što su makrofagi i limfociti
što rezultira promjenom mikrouvjeta u masnom tkivu. To uzrokuje kroničnu upalu i
pojačan dotok lipida iz masnoga tkiva u jetru, mišićno tkivo i gušteraču što rezultira
s glukotoksičnošću i lipotoksičnošću. Stanje kulminira pogoršanjem u inzulinskoj
signalizaciji, nereguliranom homeostazom glukoze i razvojem rezistencije na inzulin.
Kronična upala i rezistencija na inzulin danas su prepoznati kao bitni čimbenici kod
mnogih bolesti kao što su dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti, Alzheimerova
bolest i tumori. U prvoj godini projekta objavljen je jedan rad u bazi Current Contents
i tri priopćenja na međunarodnim kongresima.