Aktivna uloga u borbi protiv pandemije i kontinuirana skrb za zdravlje životinja – intervju s dekanom

28.04.2020.

Hrvatske sveučilišne novine Universitas, zajedničko glasilo Sveučilišta u Zagrebu i Sveučilišta u Splitu, obrađuju teme iz područja znanosti i visokog obrazovanja. Izlaze mjesečno, a osim na stranicama ovih dvaju sveučilišta objavljuju se i kao poseban prilog u Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji. Travanjski broj Universitasa donosi priloge o radu fakulteta u vrijeme pandemije koronavirusa, među ostalim i razgovor s našim dekanom, prof. dr. sc. Nenadom Turkom, o ulozi Veterinarskoga fakulteta u borbi protiv koronavirusa, nastavi na daljinu i skrbi za životinje. S dekanom prof. dr. sc. N. Turkom razgovarao je novinar Dražen Maleš, a intervju prenosimo u cijelosti.

U okruženju naših novih životnih okolnosti svakodnevno smo izloženi različitim medijskim sadržajima pa je tako malo kome uspjela promaknuti informacija kako je – prema jednom od zastupljenijih objašnjenja – koronavirus na čovjeka je prešao sa zaraženog šišmiša. Sukladno tome, s vremena na vrijeme, u medijskom se prostoru reaktualizira pitanje rizika koje po zdravlje čovjeka u ovim okolnostima imaju životinje, u čemu se osobito ističu kućni ljubimci, koji sa svojim vlasnicima najčešće dijele životni prostor i predstavljaju svojevrsne članove obitelji pa je tako i stupanj međusobnog kontakta značajno viši. O tome što najviše na umu trebaju imati vlasnici kućnih ljubimaca i treba li postojati strah od prijenosa koronavirusa s životinja na ljude, postoji li dovoljan broj veterinara u Hrvatskoj za pružanje veterinarskih usluga, kako je veterinarska profesija uključena u borbu protiv pandemije (i kako još može pomoći) te na koji način funkcionira digitalno obrazovanje budućih veterinarskih djelatnika, za Universitas smo razgovarali s dekanom Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Nenadom Turkom. Veterinarski fakultet poseban je i zbog toga što u ovoj krizi našim sugrađanima pomaže u brizi za zdravlje njihovih kućnih ljubimaca. Na koji način funkcioniraju Sveučilišna veterinarska bolnica i laboratoriji?

S ciljem osiguravanja kvalitetnog obrazovanja studentima iz Hrvatske i inozemstva, provođenja suvremenih znanstvenih istraživanja te pružanja veterinarskih usluga pacijentima s područja grada Zagreba, ali i čitave Republike Hrvatske i država u okruženju, u sastavu Veterinarskoga fakulteta nalazi se Sveučilišna veterinarska bolnica koja objedinjuje klinike i zavode naše ustanove, koji se bave kliničkim radom. Sve klinike i zavodi smješteni su u uskom krugu fakulteta i čine neraskidivu i učinkovitu cjelinu u svakodnevnom djelovanju te pružaju veterinarsku skrb pacijentima različitih životinjskih vrsta: domaćim mesožderima, konjima i farmskim životinjama te egzotičnim životinjama. Netom nakon proglašenja epidemije bolesti COVID-19 u Republici Hrvatskoj i donošenja epidemioloških mjera Nacionalnog kriznog stožera civilne zaštite, Veterinarski je fakultet donio odluku o posebnom režimu rada, uvažavajući preporuke i Kriznog stožera Sveučilišta u Zagrebu o načinu rada u novonastaloj situaciji. Iako je nastavni proces nastavljen na daljinu, a znanstveni se rad provodi od kuće, odlučeno je da Sveučilišna veterinarska bolnica nastavi s radom te da sve njezine klinike, zavodi i laboratoriji budu otvoreni radi pružanja usluga građanstvu, no i da će se raditi po posebnom režimu, pružajući samo hitnu veterinarsku skrb. O načinu rada javnost je odmah obaviještena putem mrežnih stranica fakulteta i društvenih mreža. Novi je ritam rada vrlo brzo zaživio i zasad se pokazao iznimno uspješnim te je naišao na odobravanje brojnih korisnika naših usluga. Namjera nam je da u vremenu što dolazi razmotrimo relaksaciju mjera i u koordinaciji s Nacionalnim kriznim stožerom prilagodimo rad Sveučilišne veterinarske bolnice tako da postupno klinike, zavode i laboratorije vratimo u uobičajen ritam rada.

U kolikoj je mjeri veterinarska profesija uključena u borbu protiv koronavirusa i u kojim područjima?

Stručnjaci Veterinarskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od samoga početka novonastale situacije u vezi s bolesti COVID-19 vrlo intenzivno prate sva događanja koja se odnose na novu bolest i njezina uzročnika SARS CoV2 (koronavirus) te aktivno nastoje utjecati na donošenje javnozdravstvenih mjera, pogotovo onih koje se tiču životinja i njihova položaja i uloge u ovoj pandemiji. U skladu s tim, transparentno i pravodobno izvještavamo javnost u Republici Hrvatskoj o svim recentnim znanstvenim i stručnim spoznajama o eventualnoj ulozi kućnih ljubimaca i drugih životinja u širenju bolesti COVID-19. Nužno je istaknuti da je u zemljama koje su u težoj epidemiološkoj situaciji od Republike Hrvatske, gdje postoji potreba za velikim brojem dijagnostičkog testiranja, koji nadilazi kapacitete humane medicine, veterinarska struka aktivno je uključena i u rutinsku dijagnostiku bolesti COVID-19. Štoviše, Svjetska organizacija za zaštitu zdravlja životinja (World Organization for Animal Health, OIE) početkom travnja 2020. izdala je dokument kojim potvrđuje da je veterinarska struka u potpunosti osposobljena odgovoriti potrebama javnoga zdravstva u pogledu dijagnostičkih testiranja humanih uzoraka na COVID-19, upućujući na nužnost multidisciplinarnog pristupa ovom problemu. U tom su dokumentu propisane striktne upute veterinarskim laboratorijima o načinu i mjerama za provođenje dijagnostike humanih uzoraka na COVID-19. U vezi s tim Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu već je u samom početku proglašenja epidemije pokrenuo pripreme za uvođenje dijagnostičkog testa za SARS CoV-2. Vrlo smo brzo postigli punu osposobljenost za provođenje ovog visokosofisticiranog postupka te smo o tome obavijestili i sve nadležne ustanove. U slučaju potrebe spremni smo staviti se na raspolaganje Na kapacitet dijagnosticiranja od oko 50 pretraga dnevno. Naravno, u slučaju potrebe spremni smo i odgovoriti potrebama dijagnosticiranja bolesti COVID-19 i u kućnih ljubimaca, no zasad nema čvrstih i pouzdanih indicija o involviranosti kućnih ljubimaca u širenje ove infekcije.

Što najviše na umu trebaju imati vlasnici kućnih ljubimaca i treba li postojati strah od prijenosa koronavirusa sa životinja na ljude, ako u obzir uzmemo jednu od teorija kako je virus potekao od šišmiša? Može li se virus prenositi na dlaci životinja te tako prijeći na ljude?

Gotovo svakodnevno u tisku i u ostalim medijima obasuti smo brojnim pitanjima, ali i savjetima raznih stručnjaka iz veterinarske profesije, ali jednako tako i novim informacijama o položaju i ulozi kućnih ljubimaca u mogućem prijenosu i širenju SARS CoV-2 na ljude. Dopustite mi da radi boljeg razumijevanja objasnim neke osnovne činjenice o evoluciji mikroorganizama i sposobnosti virusa da prijeđe s jedne vrste (u ovom slučaju izvorno sa šišmiša) na drugu (neku intermedijarnu životinjsku vrstu i potom na čovjeka). Poput svake prirodne selekcije kojoj su podvrgnuti različiti živi organizmi na zemlji, pa ako hoćete i čovjek, i virusi su subjekt takve prirodne selekcije. Oni za svoj život, umnažanje i opstanak trebaju živog domaćina i pod stalnim su evolucijskim pritiskom. U takvom procesu preživljavanja prelaze iz jednog domaćina u drugog (nužnost opstanka) i zgodimice mutiraju, tj. mijenjaju svoj genetski materijal suočeni s djelovanjem unutarnjih čimbenika domaćina (imunosni sustav) ili pak vanjskih čimbenika u okolišu (uska kohabitacija domaćina s drugim vrstama) i prenose takav mutirani genetski materijal na svoje potomstvo. U nizu takvih promjena virusnog genoma može doći do prilagodbe na novu životinjski vrstu ili čovjeka, kao što smo već svjedočili u slučaju mutacije koronavirusa te prelaska virusa s divlje mačke (cibetke) na čovjeka i epidemije SARS-a 2003. godine. Trenutačno, podrijetlo nove varijante koronavirusa pod nazivom SARS CoV-2 nije u potpunosti jasno, iako se zna da koronavirusi iskonski obitavaju u divljih životinja poput cibetki ili šišmiša i obično se ne prenose na ljude. No u slučaju spomenutih mutacija dogodilo se da je došlo do prijenosa virusa na drugu životinju posrednika blisku ljudima (intermedijarni prijenos) i u konačnici na čovjeka, kao što je vjerojatno bio slučaj i kod SARS CoV-2, te u nastavku i potpune prilagodbe virusa na čovjeka i posljedičnog interhumanog prijenosa čemu danas svjedočimo. Pritom se postavlja logično pitanje imaju li i u kojoj mjeri kućni ljubimci, koji svakodnevno dijele životni prostor s čovjekom, ikakvu ulogu u širenju COVID-19 infekcije na ljude? Do danas nema čvrstog i pouzdanog dokaza da kućni ljubimci mogu prenijeti SARS CoV-2 na ljude. Iako smo bili u mogućnosti čitati razne novinske članke prenesene iz nekih dijelova svijeta o involviranosti pojedinih životinja u širenje SARS CoV-2, od kojih su neki imali i senzacionalistički prizvuk, tek je nedavno istraživanje kineskih znanstvenika, objavljeno u prestižnom znanstvenom časopisu Science, bolje rasvijetlilo spoznaje o prijemljivosti kućnih ljubimaca poput pasa, mačaka i pitomih vretica (afrički tvorovi) za infekciju SARS CoV-2. Premda je dokazano da je u strogo kontroliranim laboratorijskim uvjetima i s visokim dozama virusa moguća eksperimentalna infekcija kućnih ljubimaca, sve dosad zabilježene prirodne infekcije kućnih ljubimaca dokazane su isključivo u kućanstvima s oboljelim ljudima (velika infektivna doza u zatvorenom prostoru), i to ne dokazom infektivnog virusa, nego dijela virusnoga genoma. Istaknuo bih da do danas ni u jednom slučaju nije dokazano da su kućni ljubimci bili izvor infekcije virusom SARS-CoV-2 za ljude. Stoga je i dalje nedvojbena znanstvena činjenica da je glavni izvor infekcije virusom SARS CoV-2 čovjek. No ne može se u potpunosti nijekati moguća uloga kućnih ljubimaca u mehaničkom prijenosu virusa i s tim je u vezi Veterinarski fakultet dao jasne naputke o postupanju s kućnim ljubimcima tijekom epidemije koronavirusa te ih podijelio s javnosti objavom na svojim mrežnim stranicama i na društvenim mrežama.

Prema vašim informacijama, postoji li dovoljan broj veterinara u Hrvatskoj za pružanje veterinarskih usluga (s obzirom na aktualne uvjete) i jesu li u dovoljnoj mjeri pokrivene manje sredine, sada kada potreba za proizvodnjom domaće hrane raste? Ako ne – pojavljuju li se inicijative za uključenjem studenata završnih godina?

Na to je pitanje teško dati pravi odgovor jer je problem slojevit, izazovi su brojni i rezultat su loših politika i zanemarivanja sela i stočarstva u razvojnom pogledu. Mnogo se toga propustilo napraviti ranije, što danas rezultira kontinuiranim padom poljoprivredne proizvodnje, prije svega stočarstva. Smanjenje ukupnog broja stoke kao osnovnog supstrata djelatnosti doktora veterinarske medicine nesumnjivo se odrazilo i na stanje veterinarske struke u pojedinim područjima Republike Hrvatske. Situaciju u kojoj se nalazimo i u kojoj nismo sposobni proizvoditi hranu za vlastite potrebe teško ćemo promijeniti bez ozbiljnih strukturnih reformi, za koje, bojim se, nema hrabrosti. Razvoj ruralnih područja bit će uspješan onoliko koliko je uspješna i poljoprivreda na tim područjima, posebice stočarska proizvodnja, a to će se onda izravno odraziti i na strukturni okvir i okruženje za obavljanje veterinarske djelatnosti. To je začarani krug. Brzih rješenja tu nema. Smatram da su prošla vremena kad su se stočarstvom bavili baš svi i bili poticani od nadležnih struktura. Danas se mora dati šansa onim uspješnijima i kvalitetnijima, i poticati njih. Oni manje uspješni morat će svoja mjesta ustupiti uspješnijima, koji su sposobni za kontinuiran razvoj i opstanak na tržištu, te time sposobni osigurati dovoljno hrane za domaće potrebe. Veterinarska struka tu svakako može pomoći. Pritom treba stalno imati na umu da razvoj poljoprivrede potiče i rast i u nepoljoprivrednim sektorima, koji pak rezultira povećanjem zapošljavanja i poboljšanjem sveukupnog standarda. No, tu ću se zaustaviti jer sam mišljenja da je to ipak pitanje za odgovorne za poljoprivrednu politiku. Pametna politika ruralnog razvoja mora osigurati integralni pristup problemima od strane veterinarske, ali i agronomske struke, i tada od njih tražiti odgovarajuća rješenja, a mi smo tu, pritom se referiram na veterinarsku struku, da svojim potencijalom i znanjem odgovorimo na postavljene izazove.

Na koji su način koncipirani online nastava, obrane radova, konzultacije i ispiti na vašoj sastavnici i kakav vam je dojam o iskustvima nastavnika i studenata? U kolikoj je mjeri praktično usvajanje znanja ugroženo i je li moguće doskočiti tom problemu u ovim uvjetima?

Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu javno je visoko učilište koje ustrojava i izvodi sveučilišne studije te provodi znanstveni i visokostručni rad u području biomedicine i zdravstva, polju veterinarske medicine te ostalim srodnim područjima, kao i programe cjeloživotnog obrazovanja doktora veterinarske medicine. Učinkovito i prilagodljivo prateći suvremene tijekove visokog obrazovanja i znanosti na razini vodećih veterinarskih ustanova u Europskoj uniji i svijetu, de facto smo od prvoga dana proglašenja epidemije bolesti COVID-19 pristupili pripremama za mogućnost prelaska izvođenja nastave na daljinu. Netom nakon odluke Vlade Republike Hrvatske o ukidanju izravne nastave na fakultetima i visokim učilištima Veterinarski je fakultet donio odluku o izvođenju nastave na daljinu na svim oblicima studija, i na integriranom preddiplomskom i diplomskom studiju na hrvatskom i engleskom jeziku i na svim oblicima poslijediplomskih i specijalističkih studija. Za sve nastavnike i studente napravljene su upute za korištenje online platformi za izvođenje nastave na daljinu te su distribuirane uobičajenim elektroničkim komunikacijskim kanalima. Većina nastave izvodi se putem Adobe Connect, Moodle LMS i Microsoft Teams platformi, a koriste se i aplikacije za izravnu komunikaciju poput Skypea ili Zooma. Potencijalni je problem izvođenje izravnih pretkliničkih i kliničkih vježbi koje sad nismo u mogućnosti provesti onako kako su predviđene, no nastavnici se koriste virtualnim materijalima i drugim multimedijskim sadržajima (videosnimke, simulacije i virtualne modele) kojima zasad pokušavaju djelomično kompenzirati izostanak izravnih vježbi sa studentima. Nadamo se da ćemo nakon prestanka mjera izolacije nešto od propuštenih izravnih pretkliničkih i kliničkih vježbi moći nadoknaditi. Osim nastavnih aktivnosti nastavnici se trude biti aktivni i u kontinuiranom provođenju projektnih aktivnosti i svega onoga što je plausibilno raditi u sferi znanstvenih istraživanja u novonastalim okolnostima. Sa zadovoljstvom želim istaknuti da su prvi dojmovi studenata nakon skoro punih mjesec dana nastave na daljinu iznimno povoljni unatoč potpuno novom pristupu i izvanrednoj situaciji koja je na jednak način zatekla i fakultet i studente. Mišljenja sam da ćemo nakon završetka ove pandemije svi izići s novim iskustvom i spoznajama te da ćemo nešto od toga što se pokazalo učinkovitijim i prihvatljivijim studentima zadržati i u vremenu koje dolazi.

Razgovarao: Dražen Maleš, mag. comm.

Fotografije: Alen Bregeš, dr. med. vet.