Institucijski projekti

Unutarpasminska varijabilnost ovaca predstavlja važan, ali često zanemaren aspekt genetske raznolikosti. Analiza autohtonih populacija, posebice sa stajališta izdvojenih subpopulacija, jedan je od ključnih čimbenika u strategiji održivosti njihova uzgoja. Cilj projekta je provesti fenotipsku i genomsku karakterizaciju ovaca pasmine dalmatinska pramenka kako bi se procijenile razlike između kontinentalne i otočnih subpopulacija. U istraživanje će biti uključene tri subpopulacije: jedna s kontinentalnog dijela Hrvatske i dvije otočne (otok Brač i Kornati) te lička pramenka kao pasmina izrazito genetski slična dalmatinskoj pramenki. Fenotipska karakterizacija uključivat će mjerenje i opis vanjštine ovaca i ovnova dalmatinske pramenke i provest će se na 100 životinja po subpopulaciji. U svakoj subpopulaciji dalmatinske pramenke te u ličke pramenke nasumično će se uzorkovati po 30 jedinki koje će se genotipizirati GGP Ovine 50K SNP čipom. Genomska analiza uključivat će kontrolu kvalitete podataka, procjenu genetske raznolikosti unutar i između subpopulacija, analizu populacijske strukture, vizualizaciju genetskih odnosa te izračun efektivne veličine populacije kao pokazatelja genetske stabilnosti. Dobiveni podatci omogućit će detaljnu procjenu raznolikosti i diferencijacije među subpopulacijama dalmatinske pramenke, čime se pruža znanstvena osnova za njeno održivo upravljanje. U slučaju potvrde jasne izdvojenosti pojedinih populacija, rezultati bi mogli poslužiti kao temelj za njihovo prepoznavanje kao zasebnih sojeva ili pasmina.

Projekt VERTIGEN usmjeren je na identificiranje i karakterizaciju mikrobioma gravidnih kuja i njihove štenadi pri porodu carskim rezom, s naglaskom na virusnu komponentu mikrobioma jer prema dosadašnjim istraživanjima nema dostupnih rezultata. Glavni cilj je utvrditi podrijetlo mikrobioma štenadi usporedbom s mikrobiomom kuja koji se temelji na transplacentarnom prijenosu mikroorganizama.
Tijekom elektivnih (planiranih) i hitnih carskih rezova prikupljat će se uzorci sluznice maternice kuja te oralne i rektalne sluznice štenadi. Uzorkovanje će se provoditi aseptično, prema standardiziranom protokolu, a vlasnici će ispuniti epizootiološki upitnik s podacima o čimbenicima koji mogu utjecati na mikrobiom. Analize će se provoditi metodama metagenomskog sekvenciranja i bioinformatičke obrade.
Očekivani doprinos projekta uključuje prvo cjelovito razumijevanje rane mikrobiološke kolonizacije kod pasa, osobito virusne komponente mikrobioma, te njezine moguće povezanosti s neonatalnom vitalnošću, perinatalnim gubicima. Rezultati će poslužiti kao temelj za optimizaciju perinatalne skrbi i procjenu utjecaja antimikrobne terapije primijenjene tijekom graviditeta na mikrobiom štenadi.

Projekt DORIS usmjeren je na prikupljanje i analizu znanstvenih podataka o brojnosti i rasprostranjenosti dobrih dupina (Tursiops truncatus) te antropogenom utjecaju, na području Zadarske županije, s ciljem utvrđivanja rezidentnih jedinki, stanja populacije i identifikacije ključnih staništa za dupine. Kroz sustavnu primjenu metode fotoidentifikacije, uspostavu jedinstvene digitalne baze fotoidentificiranih jedinki dupina (FotoDORIS) i praćenje kretanja jedinki, projekt će doprinijeti razumijevanju korištenja staništa od strane dupina i utjecaja ljudskih aktivnosti poput ribolova i pomorskog turističkog prometa na njihovo ponašanje te opstanak na istraživanom području. Na temelju dobivenih rezultata izradit će se konkretne preporuke i mjere zaštite dupina, a u skladu s nacionalnim i EU strateškim dokumentima koje će se diseminirati široj javnosti i dionicima.

Projekt istražuje višedimenzionalnu izloženost radiofrekvencijskom elektromagnetskom zračenju (RF-EMF) u obrazovnom okruženju Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kombiniranjem objektivnih fizikalnih mjerenja i subjektivne percepcije korisnika prostora (studenti, zaposlenici). Standardizirana RF-EMF mjerenja provodit će se u trima definiranim scenarijima korištenja prostora, uz paralelno prikupljanje podataka o percepciji izloženosti i stavovima putem validiranih upitnika razvijenih interdisciplinarnom suradnjom. Prostorna i vremenska korelacija ovih podataka omogućiti će uvid u razlike između izmjerenih i percipiranih razina izloženosti, što je temelj za oblikovanje edukacijskih i komunikacijskih alata namijenjenih informiranju korisnika obrazovnog sustava. Projekt uključuje razvoj interaktivne digitalne baze temeljene na metodama umjetne inteligencije, čime se rezultati integriraju u nastavni proces i diseminaciju. Očekivani doprinos uključuje unapređenje istraživačke infrastrukture, razvoj digitalnih kapaciteta, uključivanje studenata u istraživački rad i oblikovanje znanstvenih publikacija. Projekt postavlja temelje za prijavu budućih nacionalnih i europskih projekata u području zaštite od okolišnih čimbenika te značajno doprinosi znanstvenoj i nastavnoj izvrsnosti Fakulteta.

Cilj predloženog projekta je provesti sveobuhvatnu analizu oftalmoloških osobitosti najčešće držanih vrsta kopnenih kornjača (Testudo hermanni, Geochelone elegans, Centrochelys sulcata). Istraživanjem će se utvrditi fiziološke vrijednosti očnog tlaka, osjetljivosti rožnice i produkcije suznog filma s obzirom na dob, sezonske promjene i okolišne čimbenike poput temperature i vlage zraka. U sklopu studije provodit će se mikrobiološke analize obrisaka spojnice oka i utvrđivati razlike u mikroflori između populacija životinja iz više zooloških vrtova u regiji. Cirkadijalni ritam intraokularnog tlaka također će se istražiti mjerenjima u 4-satnim intervalima. Očekivani rezultati uključuju nove podatke o oftalmološkim parametrima u gmazova. Rezultati će se diseminirati putem međunarodnih kongresa i objava u recenziranim časopisima, a projekt pridonosi znanstvenom razumijevanju fiziologije gmazova koji se sve češće drže kao kućni ljubimci. Suradnja s relevantnim znanstvenim i obrazovnim ustanovama, zajedno sa sudjelovanjem na tematskim izložbama gmazova, pridonijet će popularizaciji znanosti, jačanju znanstvene pismenosti te povećanju svijesti javnosti o važnosti istraživanja i očuvanja biološke raznolikosti.

Benigna hiperplazija prostate (BHP) najčešća je bolest prostate u intaktnih muških pasa starijih od šest godina. Unatoč visokoj prevalenciji, postojeći terapijski pristupi u veterinarskoj praksi rijetko uključuju sustavno praćenje hormonskih i morfoloških pokazatelja terapijskog odgovora. Cilj projekta je razviti znanstveno utemeljen dijagnostičko-terapijski protokol za procjenu učinkovitosti liječenja BHP-a, koji integrira ultrazvučnu i rendgensku dijagnostiku s mjerenjem ključnih hormonskih biomarkera – testosterona, SHBG-a I CPSE-a. U istraživanje će biti uključeno 30 intaktnih muških pasa s potvrđenom dijagnozom BHP-a, raspoređenih u dvije skupine – s i bez kliničke manifestacije bolesti. Prije i nakon terapije osateron acetatom provest će se standardizirana obrada koja uključuje klinički pregled, laboratorijsku analizu hematoloških i biokemijskih parametara, slikovnu procjenu volumena prostate te serološko određivanje koncentracija hormona. Očekivani ishod projekta je validirani protokol koji omogućuje objektivno praćenje terapijskog učinka, brže povlačenje simptoma i preciznije donošenje terapijskih odluka. Rezultati će imati visoku primjenjivost u svakodnevnoj veterinarskoj praksi i predstavljaju inovativan doprinos razvoju veterinarske andrologije.

Svjetlosna mikroskopija ključan je alat za razumijevanje temeljnih uzroka bolesti i razvoj učinkovitih terapija. Međutim, većina staničnih struktura manja je od 200 nanometara te ih to čini nedostupnima za promatranje običnim svjetlosnim mikroskopima zbog ograničenja njihove rezolucije. Cilj projekta je istražiti potencijal superrezolucijske mikroskopije, posebno kombinacije ekspanzijske mikroskopije (ExM) i super-resolution radial fluctuations (SRRF) te razviti protokol za poboljšanu analizu tkiva na svjetlosnim mikroskopima. Budući da su konvencionalne metode često skupe i tehnički zahtjevne, cilj je ponuditi alternativu koja se može primijeniti bez potrebe za elektronskim mikroskopom. Projekt uključuje optimizaciju pripreme uzoraka, prilagodbu metodologije, bojenja i provedbe mikroskopiranja. Razvijen protokol bit će validiran na uzorcima tkiva porijeklom od različitih životinja te uspoređen s rezultatima standardne mikroskopije. Ispitat će se mogućnost postizanja razlučivosti do 1 nanometar, što predstavlja do 200 × povećanje u rezoluciji u odnosu na trenutno korištene metode na klinikama. Time će se postaviti temelji
za precizniju dijagnostiku i poboljšanje terapije bez velikih ulaganja. Očekivani doprinos uključuje unaprjeđenje metodologije histološke analize, povećanje dostupnosti superrezolucijske mikroskopije u istraživačkom i obrazovnom okruženju te postavljanje temelja za transfer tehnologije i razvoj inovativnih usluga.

Projekt Eko-epidemiologija leptospiroze: genomski, populacijski i okolišni čimbenici u prediktivnoj analizi rizika usmjeren je na identifikaciju ekoloških i genskih čimbenika ključnih za održavanje i širenje patogenih bakterija roda Leptospira unutar arhaičnih prirodnih žarišta. Kroz integraciju podataka o okolišu, populacijama glodavaca i divljih životinja, prisutnosti leptospira te njihovim genetskim osobinama, cilj je izraditi prediktivne modele rizika prijenosa leptospiroze u promjenjivim ekološkim uvjetima.

Metodološki, projekt obuhvaća retrospektivnu analizu podataka (2007.–2025.) kao temelj daljnjeg istraživanja, terensko uzorkovanje glodavaca, tla, voda i divljači, laboratorijsku dijagnostiku i molekularnu tipizaciju, sekvenciranje genoma sojeva Leptospira te prostorno-vremensko modeliranje korištenjem naprednih statističkih i GIS alata.
Očekivani doprinos uključuje razumijevanje kruženja patogenih leptospira unutar određenog ekosustava te uloge okolišnih čimbenika u njihovom održavanju i širenju, razvoj sustava za procjenu rizika infekcije i prijenosa leptospiroze, unaprjeđenje primjene koncepta Jedno zdravlje te jačanje kapaciteta Veterinarskog fakulteta u području molekularne epidemiologije, bioinformatike i integriranog pristupa istraživanju zoonoza. Provedbom projekta ostvarit će se preduvjeti za razvoj digitalnih sustava praćenja leptospiroze, formiranje interdisciplinarnog tima i njegovu kompetitivnost kroz prijave na daljnje natječaje.

Populacija dobrih dupina (Tursiops truncatus) u Jadranskome moru zakonom je zaštićena, no svakodnevno je izložena brojnim antropogenim pritiscima. Ovim istraživanjem će se po prvi puta analizirati povezanost zdravstvenog stanja dupina s učestalošću interakcija s ribolovnim alatima. Naime, ne postoje sustavni podaci o zdravstvenom stanju jedinki koje su ušle u interakcije i pritom stradale. Stoga nije poznato ni ulaze li u takve interakcije najsnažnije jedinke, tzv. oportunisti, ili one narušenog zdravlja koje ribarski alat koriste kao jednostavniji ili jedini način pribavljanja hrane. Cilj projekta je omogućiti dublje razumijevanje prijetnji kojima je izložena ova rezidentna populacija te podizanje znanstvene izvrsnosti i jačanje društvene odgovornosti prema zaštiti morskih sisavaca u okviru koncepta „Jedno zdravlje – One Health“. Metodologija uključuje analizu postmortalnih pregleda te retrospektivnu analizu podataka od 1990. do danas uz uspostavu interdisciplinarnog istraživačkog tima CetaVefHealth, osnivanje digitalne baze podataka DigiCetaVef i banke tkiva CetaVefBank. Očekivani doprinos uključuje razvoj znanstveno utemeljenih mjera zaštite dupina, unaprjeđenje nacionalnog protokola za dojavu stradalih morskih životinja, promicanje otvorene znanosti, unaprijeđenje istraživačke opreme i suradnje među domaćim i inozemnim institucijama kao temelja za buduće znanstvene projekte i suradnje.

Projekt BeeNutriGen usmjeren je na istraživanje i ublažavanje negativnih učinaka okolišnog stresa, klimatskih promjena i bolesti na zajednice sive medonosne pčele (Apis mellifera carnica, Pollman 1879) putem inovativnog pristupa koji integrira prehrambene potrebe i prihranjivanje s imunološkim i genetskim odgovorima. Kroz multidisciplinarno istraživanje, projekt će: istražiti povezanost prehrane s imunološkim odgovorima i ontogenetskim razvojem pčele putem kalorimetrijskih mjerenja i analize ekspresije gena, procijeniti nutritivne potrebe pčelinjih zajednica u kontekstu fiziološkog i antioksidativnog statusa, vitalnosti i otpornosti na bolesti; analizirati sastav antimikrobnih peptida iz hemolimfe te funkcionalnost crijevnog mikrobioma kao ključnih čimbenika u održavanju zdravlja zajednice, koristeći napredne bioinformatičke metode. Projekt će ispitati sigurnost i kakvoću komercijalno dostupne hrane za pčele, razviti znanstveno utemeljene preporuke za prihranjivanje pčelinjih zajednica s ciljem jačanja njihove otpornosti i smanjenja osjetljivosti na bolesti i okolišne promjene. Aktivnosti će se provoditi u suradnji međunarodnog, među-institucionalnog i institucionalnog istraživačkog tima, čime će se potaknuti znanstvena izvrsnost i unaprijediti strategije očuvanja medonosne pčele. Očekivani rezultati uključuju bolju regulaciju imuniteta kroz prehranu, inovativne pristupe gospodarenju pčelinjim zajednicama te konkretne smjernice za održivo pčelarstvo u uvjetima sve izraženijih ekoloških izazova. Također, želimo ojačati znanstvenu suradnju, potaknuti prijenos znanja i doprinijeti očuvanju bioraznolikosti i održive proizvodnje hrane u službi Jednoga zdravlja.

Osovina crijevo-mikrobiota-mozak predstavlja složenu komunikaciju koja povezuje gastrointestinalni trakt i središnji živčani sustav preko živčanog, endokrinog, metaboličkog i imunosnog sustava. Niže masne kiseline (NMK) nastaju u probavnom sustavu bakterijskom fermentacijom teško probavljivih ugljikohidrata i za sada su najozbiljniji kandidat za metabolite koji imaju izuzetno važnu ulogu u komunikaciji crijevo-mikrobiotamozak. Masne kiseline iz n3 linije mogu imati zaštitni učinak u mnogim patološkim situacijama, ali i djelovati u osovini crijevo-mikrobiota-mozak. Ove masne kiseline su komponente staničnih membrana te mogu utjecati na njihovu fluidnost, ali i funkciju neurotransmitera, modulirati upalu, pozitivno utjecati na crijevnu barijeru i krvno-moždanu barijeru i djelovati antioksidativno. Dodatno, n3 masne kiseline mogu utjecati na sastav mikrobiote crijeva, promovirajući rast rodova koji imaju pozitivan učinak na zdravlje te time
poboljšati zdravlje probavnog sustava i opći imunosni odgovor. Do sada nisu objašnjeni svi mehanizmi kojima NMK utječu na zdravlje probavnog sustava, imunost i središnji živčani sustav tijekom metaboličkog sindroma i starenja. Stoga je cilj ovog projekta odrediti na modelu štakora postoje li promjene u sastavu i funkciji osi crijevomikrobiota- mozak tijekom razvoja metaboličkog sindroma, te tijekom procesa starenja. Nakon uspostave modela i definiranja promjena želimo testirati mogućnosti prevencije tih patoloških promjena primjenom visoke razine n3 masnih kiselina putem hrane.

Međusobni utjecaji vuka, čaglja i stoke koji postoje na područjima koja su istovremeno staništa divljih zvijeri i pašnjaci tj. šume i šikare (makija), biti će istraženi s gledišta ekologije, ekonomije i sociologije. Dobiveni ishodi imati će znanstvenu ali i praktičnu vrijednost jer će znanstvenom vjerodostojnošću obrazložiti okolnosti koje uvjetuju i pogoduju nastanku šteta na domaćim životinjama od divljih, pa i domaćih zvijeri (vuk, čagalj i pas). Praktična strana biti će primjena dobivenih znanstvenih spoznaja za unaprjeđenje sustava nadoknade šteta kroz digitalnu transformaciju postojećeg sustava nadoknade šteta, te preporuke za stočarenje primjereno uvjetima. Analiza dosadašnjih napad zvijeri na stoku dati će podatke o okolnostima tih događaja, te uvid u razinu (ne)dostatnosti sustava nadoknade šteta. Očima veterinarske struke biti će sagledan postojeći sustav nadoknade šteta, te će biti osmišljen i ostvaren prijelaz na digitalizirani rad vještaka. Istraživanje pojavnosti zvijeri i stoke, čuvanost i izloženost napadu zvijeri biti će praćeno automatskim kamerama i dronom, a dobiveni podaci biti će modelirani premjerenom metodom, za razumijevanje prostorno-vremenskog konteksta i korelacije vrsta i uvjeta staništa koje povećavaju vjerojatnost predacije. Koristeći mješovite metode, projekt će istražiti vrijednosti, stavove, percepcije i motivacije stočara u životu zajedno s zvijerima, te kako ljudi koji konceptualiziraju ove vrste utječu na njihove međuodnose.

Degenerativna bolest mitralnih zalistaka (MMVD) najčešća je stečena srčana bolest u pasa i vodeći uzrok kardiovaskularnog morbiditeta i mortaliteta. Dijagnoza se temelji na kliničkim simptomima i slikovnoj dijagnostici, no prepoznavanje bolesti u asimptomatskoj fazi ostaje izazov. Stoga je identificiranje ranih dijagnostičkih biomarkera od ključne važnosti. Razvoj molekularne kardiologije pokazao je da egzosomi mogu poslužiti kao potencijalni biomarkeri u kardiovaskularnim bolestima. Egzosomi, mali vezikuli uključeni u međustaničnu komunikaciju, prenose biološki aktivne molekule (proteine, lipide, metabolite, nukleinske kiseline) i odražavaju fiziološka i patološka stanja. Razvoj tehnika koje se temelje na spektrometriji mase, u proteomici i metabolomici, otvorio je nove mogućnosti u otkrivanju novih biomarkera egzosoma u bolestima srca pasa. Cilj našeg projekta je istražiti molekularni sastav egzosoma izoliranih iz urina pasa s različitim stadijima MMVD i zdravih pasa, s ciljem otkrivanja novih biomarkera. Analizom proteoma i metaboloma egzosoma želimo identificirati rane i razlikovne biomarkere, istražiti interakcije između molekula te unaprijediti dijagnostiku MMVD. Očekivani rezultati mogu pridonijeti ranijoj dijagnozi i boljem ishodu liječenja pasa oboljelih od ove bolesti.

Projekt PMIBiomarkEye usmjeren je na istraživanje biomarkera u oku domaćih svinja s ciljem preciznije procjene postmortalnog intervala (PMI). Zbog anatomske specifičnosti i različitih staničnih populacija, oko predstavlja idealan model za proučavanje utjecaja opće ishemije na aktivnost i količinu biomarkera. Prije svega utvrdit će se lokalizacija, ekspresija i količina proteina stanične smrti, a posljedično staničnoj smrti i razgradnji tkiva, lokalizacija i količina različitih tkivnih proteina. S obzirom na inertnost staklovine oka i malog broja stanica, postmortalne promjene u staklovini oka dovode se u vezu s promjenama okolnih staničnih struktura. Istraživanje će se provoditi pod dva temperaturna režima (4oC i 20oC) i obuhvatit će neposredni, rani i srednji PMI. Projekt će obuhvatiti detaljne analize, uključujući biokemijske analize staklovine, histološke, imunohistokemijske i imunofluorescentne analize tkiva, te Western blot za kvantifikaciju proteina stanične smrti i razgradnje. Također će se mjeriti ekspresija povezanih gena. Ovaj projekt će uspostaviti istraživačku grupu, optimizirati resurse i infrastrukturu nabavom ključne opreme i validacijom metoda, stvoriti nove znanstvene spoznaje detaljnom analizom tkiva i statističkom obradom podataka, te diseminirati rezultate kroz publikacije, kongrese i doktorski rad, istovremeno jačajući međunarodnu suradnju. Krajnji cilj je značajno doprinijeti razvoju i modernizaciji forenzičke znanosti i veterinarske medicine stvaranjem preciznijih metoda za procjenu PMI kod životinja.

Cilj ovog projekta je provesti genomsko istraživanje hrvatskih izvornih pasmina magaraca te ispitati genetske i fenotipske čimbenike koji utječu na proizvodna svojstva njihovog mlijeka. Poseban naglasak stavlja se na identifikaciju genetskih varijanti povezanih s kemijskim sastavom mlijeka, kao i masnokiselinskim profilom mliječne masti, što će u budućnosti omogućiti selekciju jedinki s poželjnim osobinama.
Metodologija uključuje terensko prikupljanje uzoraka mlijeka i dlake od magaraca triju hrvatskih autohtonih pasmina s različitih farmi. Sjeverno-jadranska pasmina bit će uključena isključivo u genomskoj analizi, dok će se od istarske i primorsko-dinarske pasmine provesti i kemijska analiza mlijeka (sadržaj vode, masti, bjelančevina, laktoze i pepela) te analiza masnokiselinskog sastava mliječne masti. Genetske analize provest će se korištenjem Donkey 40k Genobaits SNP čipa.
Očekuje se da će rezultati projekta pružiti dublje razumijevanje genetskih osnova kvalitete magarećeg mlijeka, što može poslužiti kao osnova za buduću selekciju prema ovim svojstvima. Također, projekt će pridonijeti očuvanju, karakterizaciji i unaprjeđenju hrvatskih autohtonih pasmina, što je bitno za održivost stočarske proizvodnje u ruralnim područjima i očuvanje biološke raznolikosti.

Cilj projekta je istražiti mikroklimatske uvjete, kvalitetu zraka, proizvodnost mliječnih krava i razinu kortizola u mlijeku u različitim sustavima slobodnog držanja ovisno o razdoblju godine te utvrditi povezanosti između istraživanih pokazatelja. Istraživanje će obuhvatiti četiri komercijalne farme u svim godišnjim dobima. Krave se na trima farmama drže u stajama s ležišnim odjeljcima (gumena obloga, slama, odnosno separat tekućeg gnoja kao prostirka), a na jednoj farmi na dubokoj stelji (slama). Temperaturu i relativnu vlagu zraka u stajama dnevno će mjeriti uređaj, dok će brzina strujanja zraka, kao i koncentracije štetnih plinova i prašine u zraku biti mjerene jednom mjesečno prilikom posjeta farmama. Tada će se također uzorkovati zrak za određivanje kvantitativnog i kvalitativnog sastava mikroorganizama te mlijeko za određivanje koncentracije kortizola. Podatke o proizvodnji i kvaliteti mlijeka krava ustupit će Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu. Očekuje se da će rezultati istraživanja pokazati razlike između pojedinih sustava držanja i razdoblja godine s obzirom na vrijednosti mikroklimatskih pokazatelja i razine zračnih onečišćenja, koje će se odraziti i na proizvodnju i kvalitetu mlijeka krava i razinu kortizola u mlijeku. Dobiveni rezultati mogu biti od koristi u prilagodbi tehnologije držanja klimatskim promjenama, doprinoseći strategijama smanjenja utjecaja ambijentalnih uvjeta na dobrobit i proizvodnost mliječnih krava.

U suvremenom ovčarstvu znatni se napori ulažu u razumijevanje infekcijskih bolesti, njihove dijagnoze, uključujući i biologiju uzročnika, otpornosti domaćina i liječenja, pri čemu se malo zna o preventivi tih bolesti s pomoću imunomodulacijskih i nutritivnih strategija. Stoga, danas, kada je legislativom regulirana i napuštena uporaba antibiotskih poticatelja rasta (APR) u ovčarskoj proizvodnji, jedna od mogućih alternativnih strategija za preventivu/kontrolu očuvanja zdravlja i proizvodnosti janjadi/ovaca u kontroliranom uzgoju moglo bi biti umješavanje i povoljno djelovanje nativnog pripravka propolisa u hranu. Naime, iako je poznat pozitivan učinak dodanog etanolnog ekstrakta propolisa u hranu za određene dobne kategorije nekih vrsta životinja, u dostupnoj literaturi nema podataka o povezanosti nativnog pripravka propolisa sa zdravljem i proizvodnosti janjadi/ovaca, na parametre ocjene kvalitete i higijenske ispravnosti njihovog mesa i mlijeka te utjecaja na okoliš. Stoga, temeljem dobivenih preliminarnih rezultata predloženog istraživanja na modelu janjadi/ovaca, cilj je utvrditi znanstveno utemeljene pokazatelje za potencijalno uvođenje nativnog pripravka propolisa kao alternativnog dodatka hrani u uzgojne sustave za proizvodnju janjadi/ovaca, koji sada moraju funkcionirati bez APR te bi stoga i zbog toga, postali neškodljivi za zdravlje konzumenata, po okoliš, kao i po dobrobit janjadi/ovaca.

Downov sindrom (DS) nastaje kao posljedica trisomije kromosoma 21, a osobe s ovim sindromom razvijaju patologiju u većini organskih sustava. Osobe s DS mogu imati potpunu (T21) ili parcijalnu trisomiju kromosoma 21 (pT21), a mogu biti i tzv. mozaik, što znači da imaju disomične (D21) i trisomične (T21) stanice u svom organizmu. U našem istraživanju koristit ćemo inducirane pluripotentne matične stanice (iPSCs) od osobe koja je mozaik za DS. Od ovih stanica diferencirat će se neuroni u 2D strukturi i asembloidi. Stanice i tkiva analizirat će se pomoću imunohistokemije, Western blota (WB) i kvantitativnog PCR (qPCR), a svi in vitro podaci će se usporediti s ljudskim tkivima. Glavni cilj ovog istraživanja jest opisati morfologiju neurona koja je specifična za DS. Osim morfologije analizirat će se i formiranje asembloida, stanična smrt kao i neurodegenerativne promjene uzrokovane trisomijom kromosoma 21. Rezultati ovog istraživanja pridonijet će razvoju neuroznanosti, diferencijaciji neurona, razvoju sinapsi i njihovom funkcionalnom sazrijevanju. Osim toga, rezultati ovog projekta biti će osnova za prijavu budućih projekata iz područja neuroznanosti. Detaljno razrađenim planom istraživanja, vjerujemo da će naša istraživačka skupina, u skladu s postavljenim ciljevima, odgovoriti na sva postavljena pitanja i uspješno privesti projekt kraju u naredne četiri godine.

Projekt VEF_HISTA+ usmjeren je na razvoj digitalne baze histoloških preparata za edukacijske, istraživačke i promocijske svrhe u području veterinarske histologije, čime se
osigurava tematska relevantnost. Planira se izraditi i digitalizirati najmanje 200 preparata organa domaćih i divljih životinja, uključujući uzorke iz arhive te uzorke povezane s
aktualnim istraživanjima. Uzorci će biti izrađeni različitim histološkim metodama, uključujući hematoksilin-eozin, Masson trikrom, Mallroy trikrom, Verhoeff-Van Gieson,
Pinkusovo bojenje s kiselim orceinom i Giemsom, Aldehid-fuksin, bojenje za retikulinska vlakna, toluidinsko modrilo, May-Grunwald-Giemsa i PAS bojenje radi što potpunijeg
prikaza mikroskopske građe zdravih organa. Takva baza omogućuje stvaranje vizualno i stručno kvalitetnih edukativnih materijala za studente, srednjoškolce i širu javnost. Projekt
uključuje razvoj stručne terminološke baze, što pridonosi interdisciplinarnoj originalnosti i jačanju stručne pismenosti. Istraživačka komponenta evaluira učinkovitost digitalnih alata u
nastavi i razumijevanje stručnih termina među različitim skupinama korisnika. Projekt okuplja međunarodni interdisciplinarni tim iz histologije, obrazovanja, računalne znanosti i
lingvistike te uključuje studente. Nabavom motoriziranog mikroskopa sa skenerskom funkcijom jača se tehnička infrastruktura fakulteta, što omogućuje kvalitetnu digitalizaciju
preparata i nadogradnju postojeće platforme Cytomine i LMS infrastrukture. Digitalizacijom preparata i njihovim stavljanjem u otvoreni pristup projekt dodatno pridonosi inovativnosti i
dostupnosti sadržaja, potičući digitalnu transformaciju i otvorenu znanost u veterinarskoj edukaciji.

Mastitis je vodeći zdravstveni problem mliječnih krava i glavni uzrok ekonomskih gubitaka u mliječnom govedarstvu. Prevencija infekcija tijekom zasušivanja tradicionalno se temeljila na rutinskoj primjeni antibiotika, no Uredba (EU) 2019/6 zahtijeva njihovu racionalnu uporabu. To potiče razvoj učinkovitih, sigurnih i održivih alternativnih pristupa. Cilj istraživanja je razviti znanstveno utemeljen model selektivnog zasušivanja, koji uključuje inovativne neantibiotske pripravke te mikrobiološke i mikrobiomske pokazatelje, u skladu s EU regulativom. Istraživanje će se provoditi na farmama u kontinentalnoj Hrvatskoj, na zdravim kravama bez kliničkog mastitisa i s brojem somatskih stanica manjim od 200.000/ml. Krave će biti raspoređene u tri skupine: (1) antibiotik + bizmutni zatvarač, (2) samo bizmutni zatvarač, (3) inovativni neantibiotski pripravak bez bizmuta. Uzorkovanje mlijeka provodit će se dvaput prije zasušenja, a drugi uzorak služit će za analizu broja somatskih stanica i mikrobioma. Nakon teljenja, mlijeko će se uzorkovati 5. i 10. dan za bakteriološku analizu, a 10. dan i za somatske stanice i mikrobiom. Očekuje se da bi rezultati ovog istraživanja doprinijeli razvoju održive strategije prevencije mastitisa koja očuva zdravlje vimena, smanjili potrebu za antibioticima i time ograničili širenje antimikrobne rezistencije, u skladu s konceptom One Health i ciljevima povećanja sigurnosti hrane.

Rastuće količine plastičnog otpada, uključujući mikroplastiku (MP), predstavljaju ozbiljan globalni ekološki problem zbog onečišćenja atmosferskog, kopnenog i vodenog okoliša, te potencijalnih negativnih učinaka na zdravlje životinja. Istraživanja su pokazala da pojedini tipovi MP imaju toksične učinke na reproduktivni sustav riba, miševa i ljudi, uključujući smanjenje plodnosti, prijevremeni pubertet i ubrzano starenje spolnih organa. Podaci o izloženosti i učincima MP, osobito u sisavcima, još uvijek su ograničeni u svijetu, a posebno u Hrvatskoj, gdje su dosadašnja istraživanja bila usmjerena na vodene organizme poput planktona, školjkaša i riba. Cilj ovog projekta je razviti metodu biomonitoringa prisutnosti MP u organima životinja te istražiti povezanost između izloženost MP i ranijeg postizanja spolne zrelosti. Istraživanje će obuhvatiti analizu razine MP u tkivima životinja iz različitih životnih prostora: urbani/gradski, ruralni, prirodni te vodeni. Uzorci će se analizirati mikroskopski na prisustvo MP, uz potvrdu FTIR-metodom. Usporediti će se akumulacija MP među različitim organima te procijeniti prikladnost različitih životinjskih vrsta kao bioindikatora onečišćenja MP. Završni rezultat uključivati će javno dostupne digitalne karte s podacima o lokacijama uzorkovanih životinja i razinama detektirane MP, što će približiti rezultate istraživanja široj javnosti, te doprinijeti procjeni izloženosti i rizika za zdravlje životinja i ljudi.

Dio varijacija u razini kortizola kod pasa, kao fiziološkog odgovora na neuobičajene situacije, uvjetovan je genima. Gen NR3C1 mogao bi imati važnu ulogu u regulaciji razine kortizola, budući da kodira glukokortikoidni receptor. U pasa gen može imati više polimorfnih varijanti, a o učestalosti pojedinih varijanti u različitim populacijama pasa zasada ima malo informacija. Još je manje spoznaja o povezanosti tih varijanti s promjenama razine kortizola u uvjetima stresa. Cilj istraživanja je na ukupno 150 pasa različitih pasmina provesti analizu povezanosti između polimorfizama gena NR3C1 i varijacija u razinama kortizola. Uporabom molekularno-genetskih metoda identificirati će se polimorfizmi u genu NR3C1, pri čemu će se analiza dobivenih podataka, anotacija te otkrivanje genskih varijanti provesti računalnim programima MEGA i BioEdit. Razine kortizola utvrđivat će se iz sline koja će biti uzorkovana u stresnim uvjetima sudjelovanja psa na kinološkim izložbama te dlake („kronični“ kortizol). Uz uporabu statističkih programa Statistica i zbirke paketa R, provest će se deskriptivne, inferencijalne i multivarijantne analize te analize povezanosti genotipova NR3C1 i razine kortizola u uvjetima kinoloških izložbi te „kroničnog“ kortizola. Ukoliko bi rezultati potvrdili postojanje navedenih povezanosti, NR3C1 genotipovi mogli bi poslužiti kao potencijalni biomarkeri za individualne razlike u odgovoru pasa na stres.

Zadnjih desetljeća uočava se učestala pojava emergentnih zaraznih bolesti ljudi i životinja, ali njihov utjecaj na zdravlje divljih životinja često bude nedovoljno istražen.
Sekvenciranje sljedeće generacije je jedna od novijih metoda zahvaljujući kojoj je moguće pratiti molekularnu epizootiologiju i evoluciju virusnih patogena na osnovu nukleotidnih slijedova cijelog genoma. Zahtjevnost i cijena ograničila je širu primjenu metode u veterinarskoj medicini i u zaštiti divljih životinja.
Cilj ovog projekta je istražiti genetsku raznolikost protoparvovirusa 1 mesojeda u populacijama domaćih životinja, pasa i mačaka, te crvene lisice i čaglja. Zbog izrazite sklonosti mutacijama protoparvovirusa emergencija novih sojeva je gotovo neprekidna, a praćena je promjenama u epizootiologiji, spektru domaćina, virulenciji, ali i izbjegavanju profilaktičkih mjera. Poveznica nukleotidnih slijedova cijelih genoma virusa i prikupljanih anamnestičkih i kliničkih podataka u domaćih životinja dati će uvid u genetsku osnovu promjena u virulenciji i izbjegavanju cjepnog odgovora. Filodinamska analiza nukleotidnih slijedova virusnih izolata iz divljih životinja, koje žive u neposrednoj blizini ljudi, pokazat će na smjerove prijenosa i čimbenike rizika za unos novih sojeva protoparvovirusa u populaciju divljih životinja. U državi kao što je Hrvatska, s velikim brojem ugroženih životinjskih vrsta, ovo može predstavljati model za daljnja istraživanja i zaštitiu divljih životinja od utjecaja emergencije virusnih patogena.