IN MEMORIAM

 

 

NIKOLA FIJAN

Professor emeritus

( 1931 – 2009 )

 

 

Professor emeritus Nikola Fijan rođen je 1. prosinca 1931. godine na Ribnjačarstvu Poljana (Marino Selo) u Požeško-slavonskoj županiji. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu. Maturirao je 1950. godine i potom upisao studij veterinarske medicine na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 1957. godine kao najbolji student u generaciji. Tijekom studija u tri je navrata bio dobitnik Rektorove nagrade za najbolji studentski znanstveni rad.

U Zavodu za biologiju i patologiju riba i pčela Veterinarskog fakulteta zapošljava se kao honorarni asistent 1958. godine. Doktorirao je 1959. godine obranom disertacije „Hemopoetska funkcija bubrega nekih vrsta slatkovodnih riba“ koju je izradio pod mentorstvom akademika T. Varićaka. Za redovitog asistenta izabran je 1960. godine. U zvanje docenta izabran je 1969., izvanrednog profesora 1974. i redovitog profesora 1978. godine. Umirovljen je 1993., a 1998. godine je odlukom Sveučilišta u Zagrebu izabran u počasno zvanje professor emeritus.

Tijekom sveučilišne karijere proveo je više od devet godina u inozemstvu, a od toga sedam godina kao gostujući profesor na dva sveučilišta u Sjedinjenim Američkim Državama, Sveučilištu Auburn (1966.-1968. g.) i Sveučilištu Arkansas (1992.-1996. g.). Kao stručnjak za bolesti riba i akvakulturu Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) dvije je godine boravio u Brazilu (1983.-1985. g.) te kratkotrajno u nekoliko azijskih i europskih država.

Na Veterinarskom fakultetu obavljao je niz odgovornih dužnosti. Bio je član i predsjednik nekoliko povjerenstava, pročelnik smjerova poslijediplomskih studija, predstojnik Zavoda te prodekan za financije.

Nastavni rad Nikole Fijana obuhvaćao je diplomsku nastavu na Veterinarskom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, poslijediplomsku nastavu na Veterinarskom i Agronomskom fakultetu te interfakultetskom studiju „Oceanologija“ Sveučilišta u Zagrebu. U SAD-u je sudjelovao u diplomskoj i poslijediplomskoj nastavi te vodio kolegije „Fish diseases“ i „Ichthyology“, a u Brazilu je na portugalskom jeziku održavao poslijediplomsku nastavu polaznicima iz osam država Latinske Amerike. Bio je mentor pri izradi 11 diplomskih, 22 magistarska i 4 doktorska rada. Objavio je brojne publikacije namijenjene studentima na hrvatskom, engleskom i portugalskom jeziku. Pod njegovim vodstvom u Zavodu su bolesti riba specijalizirali veterinari i biolozi iz Indije, Italije, Mađarske, SAD-a, Španjolske, Švicarske i Turske. U RH i inozemstvu (Italija, Njemačka, Brazil i SAD) organizirao je i vodio tečajeve osposobljavanja i usavršavanja za veterinare, ribarske stručnjake, uzgajivače riba i pčelare.

Samostalno ili u suradnji s drugim autorima, od kojih je 60 iz inozemstva, objavio je više od 350 radova svih kategorija. Zahvaljujući dobrom poznavanju stranih jezika, osim na hrvatskom, radove je objavljivao i na sedam drugih jezika. Autor je više knjiga i poglavlja u knjigama od kojih treba istaknuti poglavlja u dvjema eminentnim knjigama o bolestima riba na engleskom jeziku kao i njegovo životno djelo, sveučilišni udžbenik „Zaštita zdravlja riba“.

Prof. dr. sc. Nikola Fijan jedan je od najcitiranijih autora Veterinarskog fakulteta. Njegov najcitiraniji rad opisuje uspostavljanje i svojstva EPC linije stanica koja je danas jedna od najviše korištenih kultura stanica za izdvajanje ribljih virusa u svijetu. Postigao je i nekoliko drugih svjetski značajnih rezultata u istraživanjima. Izdvojio je dva značajna riblja virusa i jedan virus žaba te opisao bolesti koje oni uzrokuju. Prvi u svijetu izdvojio je i jednog važnog uzročnika bakterijske bolesti šarana te uzročnika sistemske mikoze kanalskog soma.

Bio je voditelj i suradnik na više domaćih i međunarodnih projekata, među kojima treba istaknuti projekte FAO-a koje je vodio u Indiji i Brazilu te projekt Europske savjetodavne komisije za slatkovodno ribarstvo (EIFAC). Izradio je brojne investicijske projekte za potrebe ribogojilišta u nas i u svijetu. Uspostavio je tri dijagnostička laboratorija za bolesti riba, dva u SAD-u i jedan u Indiji.

Obavljao je visoke dužnosti u međunarodnim veterinarskim i ribarskim organizacijama i udruženjima. Bio je savjetnik (1975.-1997. g.) Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i FAO-a, dopredsjednik (1972.-1980. g.) Stalne komisije za bolesti riba Međunarodnog ureda za epizootije (OIE), dopredsjednik (1976.-1978. g.) i predsjednik (1978.-1982. g.) Komisije za uzgoj i bolesti riba EIFAC-a, predsjednik (1982.-1983. g.) EIFAC-a, član izvršnog odbora (1988.-1990. g.) i dopredsjednik (1990.-1992. g.) Svjetskog udruženja veterinara specijaliziranih za bolesti riba (WAVSFD) te član (1972.-1974. g.) Komisije za hranidbu i proizvodnju riba Međunarodne unije za hranidbene znanosti (IUNS). Jedan je od osnivača Europskog udruženja ribljih patologa (EAFP).

Bio je član i savjetnik uredničkih odbora znanstvenih i stručnih časopisa: član uredničkog odbora dvaju najvažnijih međunarodnih znanstvenih časopisa koji se bave problematikom bolesti riba („Journal of Fish Diseases“ i „Diseases of Aquatic Organisms“), član savjetodavnog odbora časopisa „Veterinarski arhiv“ i član uredničkog odbora stručnog časopisa „Ribarstvo“.

Kao svjetski priznati stručnjak i znanstvenik, za svoj uspješan rad dobio je brojne nagrade, odlikovanja i priznanja: godišnju nagradu RH „Ruđer Bošković“ za doprinos u području prirodnih znanosti, srebrnu medalju Republike Francuske za dostignuća u akvakulturi, priznanje za najcitiraniji rad objavljen u časopisu Veterinarski arhiv, zlatnu medalju Poslovnog udruženja slatkovodnog ribarstva i dr.

Professor emeritus Nikola Fijan bio je oženjen i otac jednog djeteta. U slobodno vrijeme bavio se ribolovom, igrao šah i bridž.

Napustio nas je 29. srpnja 2009. godine.

 

Bilo je lijepo biti učenik profesora Fijana.

Emil Gjurčević